Spomen svih vjernih mrtvih
Job 19, 1.23-27a; Ps 27 (26); Rim 5, 5-11; Iv 6, 37-40
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih
»Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti…«. Smrt ne kako čudovište, nego kao sestra; ne kao svršetak svega, nego kao drugo lice života s obzirom na ono koje sada vidimo; ne kao odvajanje, nego kao susret s Gospodinom, koji je Bog i Otac. Tome nas poučava sveti Franjo, na tragu Isusovih riječi iz »euharistijske« besjede u Kafarnaumu. Krist ide u potragu za nama, krhkim i slabim bićima, i vraća nas k Bogu, iz smrti nas vodi u uskrsnuće. No, da bismo imali to prekogrobno iskustvo neophodno je »vidjeti i vjerovati« u Sina, to jest biti u punom zajedništvu s njime koji je smrtan poput nas, ali je također i Bog koji zauvijek živi u slavi.
