BOGOJAVLJENJE
Iz 60, 1-6; Ps 72 (71) Ef 3, 2.3a.5-6; Mt 2, 1-12
Vjera se gubi, kad postane ljudska samosigurnost
Matej piše kršćanima u Palestini. Kao negdašnjim Židovima, koji su povjerovali u Krista, bilo im je potrebno učvršćenje u novoj vjeri. To se je događalo po uvjerenju da su oni stvarno ostali vjerni drevnim proročanstvima. Kad im evanđelist pripovijeda o pohodu mudraca, dokazuje im da je Isusovo rođenje obavijeno sjajem kraljevske palače. No, kako onda protumačiti da Židovi nisu postajali kršćanima? U izvještaju o pohodu mudraca vidi se da su se pogani prvi pozabavili mišlju o rođenju Mesije i dali se u potragu za njim, dok pismoznanci i svećenici, zaljubljeni u svoje poznavanje Pisma, nisu imali ni toliko vjere da bi se potrudili poći vidjeti dijete. Herod se, doduše, dao na put u Betlehem, ali s ubojitim namjerama. Nauk teksta je jasan: Židovi poznaju proročanstva, ali nisu prepoznali Mesiju zbog manjkavosti vjere. Ne događa li se i danas, da nevjernik koji dođe do vjere, jasno spoznaje Kristovo lice, koje dugogodišnjim kršćanima ostaje nepoznato?
