1 Sam 1, 1-8; Ps 116 (115); Mk 1, 14-20
Znakoviti poziv
Markov izvještaj o pozivu prvih četvorice učenika napisan je s određenom nakanom. Isus je svoje djelovanje započeo u Galileji kao putujući propovjednik (Mk 1, 14). Međutim, njegovo propovijedanje nije tek neki nauk, nego mesijansko naviještanje (Mk 1, 15). Bog je začetnik Radosne vijesti, on zahvaća (Mk 1, 15). Od tog trenutka Isus poziva učenike da prionu uz njegovu osobu. Poziv prodire u njihov život, on njime potresa i postavlja ga u pitanje. Odgovor na poziv je neodgodiv (Mk 1, 18.20), ne trpi nikakvo odgađanje i mora biti izraz potpunog predanja. Postoji, dakle, tijesna povezanost između Isusova naviještanja i razumijevanja poziva kojeg on upućuje.
Jedna druga,također tipična značajka. Isus ne poziva učenike oko sebe, kako je bio običaj u rabina, nego ih poziva da idu za njim (Mk 1, 17.20). On dakle nije učitelj koji oko sebe sabire revne slušatelje. Isus je putujući propovjednik, stalno je na putu prema najsiromašnijima i najudaljenijima, i on od svojih učenika očekuje da s njime idu ususret drugima.
