16. siječnja 2018.
utorak
1 Sam 16, 1-13; Ps 89 (88); Mk 2, 23-28
Dovođenje subote u pitanje
Isus čini neizbježnim sukob sa čuvarima zakona (Mk 3, 6). On objašnjava da je subota radi čovjeka, a ne obrnuto (Mk 2, 27), i u taj dan ozdravlja čovjeka usahale ruke (Mk 3, 5). Zastupati primat savjesti nad zakonskom odredbom i primat milosrđa nad svakim obrednim propisom, značilo je doduše produbljivati proročko razumijevanje subote, dana slobode, ali to je također iz temelja potreslo predodžbu narodnih starješina o savezu. Još se nije znalo da Bog oslobađa čovjeka, kako bi čovjek doista bio slobodan pred Bogom; još se nije znalo u kolikoj mjeri pravi poredak ljubavi uključuje ne svakom formalizmu i svakom partikularizmu. Grešni čovjek želio je dakako o tome radije ništa ne znati, da ne bi morao temeljito oplijeniti samoga sebe, i izručiti se Božjem milosrđu.
