27. veljače 2018.
utorak
Iz 1, 10.16-20; Ps 50 (49); Mt 23, 1-12
Prijetvornost
Farizej je čovjek vjernik koji se osobno upustio u pustolovinu vjere i u obdržavanje zakona. No, strah da će se izgubiti i morati pred Boga stati praznih ruku, razlog je zbog kojega si taj čovjek usred pustolovine ponovno traži sigurnu zonu. Kako bi se to postiglo, najednostavnije je odanost vjere svesti na obdržavanje zakonskih propisa. Onda je pak neizbježno da jedna stvar pokrene drugu: farizej se automatski smatra boljim od drugih; sitničavosti njegove kazuistike daju mu osjećaj veće vrijednosti, jer drugi uviđaju da je na njih natovaren nepodnošljivi teret (4. r.), dok on – kad je potrebno – uz pomoć kazuistike može zaobići zakon. Licemjerje je očigledno: farizej laže samom sebi i vara druge. On posjeduje sve izvanjske značajke prave vjernosti Bogu, a zapravo je religija koju on svjedoči daleko od vjere, i umjesto da ljude privodi k Bogu, on samo privlači poglede na sebe, jer se trudi u svemu biti primjećen a da toga više uopće nije svjestan (5. i 6. r. ). Licemjerje je suptilna napast; nju se mora razotkrivati tijekom cijele povijesti Crkve.
