3. ožujka 2018.
subota
Mih 7, 14-15. 18-20; Ps 103 (102); Lk 15, 1-3.11-32
Oproštenje, dar nad svim darovima
Otac koji ljubi i koji pokazuje da duboko poštuje slobodu svoje dvojice sinova – slobodu mlađega, kojemu dopušta da ode, i slobodu starijega, kojemu dopušta ostati u izolaciji -, uvjeren da jedino njegova ljubav obadvojici može pomoći ju razvoju njihove slobode. U tom smislu samo je mlađi od dvojice sinova dosegao odraslu dob. Dok se je stariji sin izolirao i proigrao svoju slobodu, mlađi će sin, kroz možda nužni odlaska iz očinske sredine, svoju slobodu živjeti kao dar, štoviše kao praštanje. On postaje sposoban doći do izvanrednih otkrića, ponajprije do toga da je Bog uvijek prvi i da njegovo prihvaćanje prethodi našem obraćenju, njegova utjeha našem priznavanju grijeha, njegovo praštanje našoj odanosti.
