10. ožujka 2018.
subota
Hoš 6, 1-6; Ps 51 (50); Lk 18, 9-14
Molitva koja je Ocu ugodna
Farizejeva molitva je tipična: nijedna prošnja – to bi bilo nedostojno! – nego samo riječi zahvalnosti za spoznaju da se nalazi na putu postizanja vječne sreće. Isusovi slušatelji su u tome morali prepoznati sebe: što se time riječima ima prigovoriti? Naprotiv, carinikova molitva otkriva duboko očajavanje. Isusovi slušatelji su to dobro razumjeli; u njihovim očima carinikova izgubljenost je bila zapečaćena. Kako je mogao tražiti oproštenje a da nije prethodno promijenio zanimanje i vratio novac onima koje je prevario? Bezizlazni slučaj. Isusove zaključne riječi usmjerene su protiv mišljenja njegovih slušatelja: Bog je Bog očajnika, i zato Božju milost traži upravo takav čovjek koji na nju nema nikakvog prava (Lk 18, 14).
