U sklopu preduskrsnih susreta s vjernicima, požeški biskup Antun Škvorčević, 26. ožujka pohodio je Dom umirovljenika u Velikoj te s korisnicima i osobljem slavio svetu misu. S njim su koncelebrirali Mario Sanić, velički župnik, i Ivan Popić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije. U ime Doma pozdrav biskupu je uputila ravnateljica Mirjana Novak. Biskup je potom kazao nazočnima da se raduje što na početku Velikog ili Svetog tjedna Isusove muke, smrti i uskrsnuća može biti s njima na najljepši način, za oltarom, u slavlju svete mise u kojem postaju dionicima tog otajstva. Rekao je da se zajedno s njima želi podsjetiti kako nas je Bog pohodio svojom ljubavlju upravo po otajstvu Isusove patnje i smrti, te je ustvrdio da je i njihova patnja i umiranje otajstvo kroz koje se rađa Božji svijet. Pozvao ih je da se sjedine s Isusovom žrtvom, te njihove patnje budu preobražene Božjom ljubavlju.
U homiliji biskup Antun je zahvalio nazočnima što svojom molitvom i žrtvom za Crkvu, za naše obitelji i Domovinu vrše dragocjeno služenje. Također im je zahvalio što se zanimaju i prema svojim mogućnostima nastoje se uključivati u različite pastoralne programe i aktivnosti Požeške biskupije, među ostalim i sudjelovanjem na korizmenim Tribinama četvrtkom u Požegi. Rekao je kako im riječ Božja u misnim čitanjima žele pomoći da smjeste svoju dušu u Isusovu blizinu, pod njegov križ, uz njegov grob i uz njegovu pobjedu nad smrću. Tumačeći ulomak iz Knjige Izaije proroka, prvu pjesmu o Sluzi Jahvinom, biskup je ustvrdio da se Bog poslužio patnjom svoga židovskog naroda u babilonskom sužanjstvu da po njoj donese svjetlo spasenja poganskim narodima. Naglasio je da je to bio predznak onoga što se dogodilo u patnji Sina Božjega Isusa Krista, koji je svojim utjelovljenjem prihvatio naše patnje i umiranje, ušao „u stranu zemlju“ gdje nije bilo Božje prisutnosti, preuzeo na sebe i preobrazio ljudsku ranjenost zlom i smrću, koja je postala „pasha“, prijelaz iz naše ovozemaljske daljine od Boga u njegov vječni zagrljaj.
Pripomenuo je kako u današnjem evanđelju susrećemo oko Isusa ljude različitih stavova i pozvao da provjere kojeg su odnosa oni prema njemu. Osvrćući se na evanđeoski ulomak s izvještajem o Lazarovoj sestri Mariji koja je za vrijeme Isusova boravka u njihovoj kući nakon bratova uskrišenja od mrtvih pomazala Isusove noge skupocjenim miomirisima, biskup je rekao da je tom prizoru nazočio i Juda Iškariotski, čije je srce bilo zarobljeno onim što je bilo u njegovoj kesi, iz koje je krao zajednički novac za svoje vlastite potrebe. Dodao je da je pored toga Judino srce bilo i prijetvorno, jer se pravio da mu je stalo do siromaha, prigovarajući trošenju pomasti za Isusovo pomazanje. Ustvrdio je da nije čudo što je Juda u takvom svom srcu smislio i odlučio izdati Isusa poljupcem. Naglasio je da nije na nama suditi i osuđivati Judu, nego prosuđivati sebe na njegovu primjeru. U tom smislu upozorio je nazočne da se čuvaju prijetvornosti napose u odnosu prema Bogu, kako ne bi bili ljudi koji jedno misle, drugo govore a treće čine, nego da kroz svetu ispovijed iz svog srca izbace sebičnost, zloću i pokvarenost, te budu iznutra pravo raspoloženi za Isusovu blizinu, a onda svojom osobnom i zajedničkom molitvom neprestano podržavaju tu nutarnju bistrinu i povezanost s Isusom Kristom. Podsjetio je kako evanđelist Ivan još spominje da je bilo mnogo onih koji su se nakon Lazarova uskrišenja vjerom približili Isusu, ali da je bilo i onih koji su bili zavidni Isusu i Lazaru, gajili prema njima protivljenje i mržnju, a neki su čak smišljali kako da ih ubiju. Uputio je molitvu Gospodinu Isusu da im pomogne kako svojim nutarnjim raspoloženjem ne bi bili daleko od njega, 
prijetvorni i skučeni u neki svoj mali interes, nego osposobljeni za velikodušnost, dobrotu, plemenitost, za ljubav jedni prema drugima, ljudi koji prihvaćaju patnju i trpljenje kao način iskazivanja ljubavi prema Isusu Kristu i svojim bližnjima. Poželio im je da u Isusovu križu prepoznaju kako nisu osuđenici na smrt, nego ljudi na kojima će se očitovati ljubav Božja jača od smrti.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zaželio nazočnima da Isus Krist snagom svoje ljubavi s križa budu moćan u njihovim nemoćima, da nikad ne zdvajaju, nego budu svjesni kako on stoji iza njih u njihovim patnjama. U tom raspoloženju vjere poželio je da bude blagoslovljeno sve ono što će učiniti tijekom Velikog tjedna, te im čestitao Uskrs. Zahvalio svima onima koji su im dobri u ovoj ustanovi, od gospođe ravnateljice i njezinih suradnika, do gospodina župnika, koji se duhovno skrbi za njih.
