Duhovne vježbe svećenika Požeške biskupije u Velikoj

Od 3. do 6. veljače u Domu Sv. Augustina u Velikoj održane su duhovne vježbe za četrdesetak svećenike Požeške biskupije, većine mladih do deset godina svećeništva. Predvodio ih je isusovac p. Stjepan Fridl, ravnatelj Radio Marije u Zagrebu koji je govorio o različitim pitanjima važnima za svećenički život. Euharistijsko slavlje 6. veljače predvodio je biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući svećenike na čelu s p. Fridlom, biskup je rekao kako mu je drago što na svršetku njihovih duhovnih vježbi može s njima slaviti žrtvu ljubavi na križu Gospodina Isusa Krista, koji je sva naša radost, nada i spasenje. Izrazivši uvjerenje kako su tijekom trodnevnih duhovnih vježbi nastojali više razgovarati s Gospodinom nego međusobno, i da su se s njime ponovno sporazumjeli tko su oni njemu i tko je on njima, rekao je da želi zajedno s njima zahvaliti Gospodinu što ih je pozvao u svećeništvo, i što u njima vidi one koji su mu najbliži i najmiliji.
U homiliji biskup je kazao svećenicima da im naviještena Božja riječ pomaže na svoj način podvući crtu na svršetku duhovnih vježbi. Ustvrdivši da pisac Poslanice Hebrejima u prvom čitanju podsjeća na neke starozavjetne tekstove, biskup je naglasio kako je osobito snažna tvrdnja da je Bog odgojitelj, i da je stega njegov način na koji odgaja ljude, nazivajući nas svojim sinovima: »Šiba sina koga voli« – »Poradi vašeg odgajanja trpite«. Na temelju toga poručio je svećenicima da je sve ono što u svom osobnom životu i svećeničkom poslanju susreću kao muku, nevolju ili bilo koju drugu patnju, zapravo sastavni dio Božje odgojne metode, čije je središte muka i smrt Sina Božjega na križu, koja ima svoj slavni završetak u uskrsnuću. Upitao ih je svećenike, razumiju li da im Bog tim putem čini najbolje, i da će im kao svojim sinovima, koji su to postali u svetom krštenju, u konačnici sve okrenuti na dobro, ili se možda u dubini svoga bića opiru Božjoj odgojnoj metodi, te se ponašaju po nagovorima Zloga, koji ih svojom metodom laganog, ugodnog i površnog života želi prevariti i proždrijeti kao ričući lav, kako nas slikovito upozorava apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici. Pozvao je svećenike da se po naputku Apostola Petra čvrstom vjerom i iskrenim opredjeljenjem za Božji projekt odupru Zlome i ne dopuste da ih njegova taktika zavrti u neki krug zla u kojem će završiti kao poraženi ljudi i poraženi svećenici.
Na temelju naviještenog evanđeoskog ulomka biskup je progovorio i o otporu prema Bogu. Evanđelist Marko je u nekoliko rečenica sažeo Isusovo djelovanju u zavičajnom gradu Nazaretu, gdje su njegovi sumještani nakon početnog oduševljenja riječima koje je govorio i čudesima koja je činio, na koncu očitovali svoju nevjeru u Isusa, pružili mu otpor i odbacili ga, te ga je njihova nevjera onemogućila da im učini mnoga dobročinstva. Biskup je podsjetio svećenike da su nevjera i otpor Božjem projektu spasenja na koji nerijetko nailaze kod ljudi, jedan od razloga u kojem svoje pastoralno djelovanje doživljavaju kao neuspjeh. Istaknuo je da je i to Božji put kojim on kroz trpljenje i neuspjehe vodi k pobjedi. No, poručio im je kako trebaju provjeriti ne pružaju li možda oni sami nekim svojim opredjeljenjima otpor ostvarenju Božjeg projekta spasenja. Spomenuo je kako se to može očitovati na različite načine, pa među ostalim i kroz njihove eventualne otpore prema sudjelovanju na duhovnim vježbama, opravdavajući se pastoralnim obvezama u župi ili nekim drugim razlozima. Naglasio je kako nikad neće biti gubitnici zbog onoga što su Bogu dali i čime su posvjedočili da je on u njihovu životu na prvom mjestu. Pozvao ih je da trajno pružaju otpor Zlome i žive posvemašnju otvorenost za Boga i njegov projekt spasenja te sa svom iskrenošću i predanošću surađuju s njime. Za primjer im je predstavio sv. Pavla Mikija i dvadeset petoricu drugih japanskih mučenika, čiji spomendan danas slavimo, koji su s velikom mirnoćom, vedrinom i snagom bili spremni zbog Krista biti obješeni na križ, poželjevši da i oni žive od njegove pobjedničke snage nad smrću. Zamolio je Mariju, Isusovu i svećeničku Majku, koja se ovdje u Velikoj štuje kao Gospa od Utjehe, da trajno bude njihova nadahniteljica, voditeljica i zagovornica.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio sudionicima na duhovnim vježbama, te im je poželio da budu radosni svećenici, koji su trajno svjesni koliko su počašćeni time što ih je Isus Krist pozvao i po sakramentu svetoga reda najtješnje pridružio sebi Glavi. Poručio im je, kad ih pritisnu križevi života koji su neizbježni, jer Božja strategija koja je išla putem Isusova križa, prolazi i kroz križ svakoga pojedinog od njih, neka zajedno s pjesnikom Josipom Pupačićem kažu »I moj križ gori«, te idući križnim putem stignu do onog cilja kamo je prispio Gospodin Isus. Još im je kazao neka budu dobri jedni prema drugima, i neka ne govore ružno jedni o drugima, jer time nanose štetu jedni drugima, a najviše vlastitoj duši, nego neka budu ljudi nutarnje bistrine, raspoloživi za ono što je Božje. Zahvalio je p. Stjepanu Fridlu što je imao vremena i ljubavi doći u naš, ali i svoj kraj, i predvoditi duhovne vježbe za svećenike.