Proslava sv. Ivana od Boga u katoličkoj bolnici na Strmcu

164

Prigodom blagdana sv. Ivana od Boga, utemeljitelja Bolničkog reda milosrdne braće, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Psihijatrijsku bolnicu Sv. Rafaela na Strmcu i u bolničkoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje.

Na početku misnog slavlja biskupu je zaželio dobrodošlicu prior fra Kristijan Sinković. Izrazio je radost zbog biskupova  pohoda, spomenuvši da su se za ovo slavlje duhovno pripremili devetnicom, i zahvalivši svećenicima koji su je predvodili. Rekao je da mu je osobito drago što je na ulazu u bolnicu postavljen kip sv. Ivana od Boga kako pridržava bolesnika da ne padne, i na taj način svima koji ulaze u ovu bolnicu poručuje da se ne boje jer neće pasti dok je on s njima. Ustvrdio je da nam sv. Ivan od Boga, kao i ostali sveci, pomažu ne samo da ne padnemo u tjelesnu bolest, nego još više da ne padnemo u duhovnu bolest koja se zove zlo i grijeh.

Zahvaljujući fra Kristijanu na riječima dobrodošlice, biskup Antun se pridružio njegovim riječima pozdrava svim sudionicima slavlja: svećenicima, časnim sestrama, djelatnicima i bolesnicima. Rekao je kako danas stojimo pred čovjekom u kome je Isus Krist očitovao sasvim posebnu snagu, i u kojem nam je posvjedočio do koje razine čovjek može izrasti, kad ozbiljno računa i surađuje s njime. Pozvao je nazočne da zahvale Bogu što nam je darovao sv. Ivana od Boga i Bolnički red milosrdne braće, koji je on osnovao i koji već više od petsto godina djeluje po njegovu uzoru. Milosrdnoj braći fra Kristijanu i fra Giovanniju čestitao je svetkovinu njihova svetog Utemeljitelja.

U homiliji biskup je spomenuo kako mnogi u Hrvatskoj igraju igre na sreću, nadajući se osvojiti što veći zgoditak, a kad im to pođe za rukom, onda postaju predmet zavisti drugih ljudi koji nisu igrali ili nisu ništa osvojili. Povezao je to s naviještenim evanđeoskim ulomkom u kojem sv. Luka pripovijeda kako je Isusu pristupio neki zakonoznanac s pitanjem što treba činiti da osvoji – ne tek neki zgoditak u igri na sreću – nego vječni život. Ustvrdio je kako je Bog upisao u naše biće da nismo stvoreni za nešto malo i sitno, nego za Njega koji je naše sve. Stoga Isus odgovara zakononoznancu da život vječni može baštiniti ako ljubi Boga cijelim svojim bićem: Svim  srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom a svoga bližnjega kao sebe samoga. Istaknuo je kako nam Izaija prorok u prvom čitanju a Isus u evanđelju prispodobom o milosrdnom Samarijancu tumači da se Boga ljubi putem dobrotvorne ljubavi prema bližnjemu. Razlog pak zašto je ljude potrebno ljubiti donosi  apostol Ivan u ulomku drugog čitanja iz svoje Prve poslanici, kad kaže da smo svi djeca Božja po ljubavi koju nam je iskazao u Isusu Kristu, po njegovoj žrtvi na križu kojom nas je izbavio iz zarobljenosti smrću.

Biskup je potom spomenuo kako je sv. Ivan od Boga svojim opredjeljenjem za siromašne, bolesne i stare osvojio pun pogodak: Svetost i život vječni. Podsjetio je na najznačajnije događaje iz njegova života, od njegova rođenja 8. ožujka 1495. do smrti istoga nadnevka 1550. godine. Kazao je kako je u njegovu životu bila presudna propovijed sv. Ivana iz Avile, koja je okončala njegovo mladenačko traganje za smislom života, potaknula ga na obraćenje Bogu, te je korjenito promijenio svoj život i potpuno se kao milosrdni Samarijanac iz Isusove prispodobe posvetio služenju siromasima i bolesnicima, za koje je utemeljio zajednicu Milosrdne braće i gradio bolnice. Upozorio je na čudesnost Božjeg zahvata u ljudima koje pokrene snagom svoga Duha da se potpuno opredijele za njega i bližnjega. Naglasivši da se sv. Ivan od Boga sav potrošio u svom služenju čovjeku, biskup je zahvalio Bogu što nam ga je među tolikim svecima darovao. U vremenu nakon otkrića Amerike, dok su se jedni u potrazi za boljim životom uputili na novootkriveni kontinent, a drugi u želji da obnove Crkvu krenuli putem reformacije i prouzročili njezin raskol, sv. Ivan od Boga je krenuo putem vjernosti Bogu u služenja i ljubavi bližnjima koja obnavlja. Biskup je istaknuo da su u to doba uz njega pojavili se i drugi sveci: Sv. Terezija Avilska, već spomenuti sv. Ivan iz Avile, Sv. Ivan od križa, sv. Ignacije Lojolski, te se s pravom može reći da je zahvaljujući snažnom djelovanju svetaca u to vrijeme Europa, i prije Europske unije, bila ujedinjena. Upozorio je nazočne kako je Bog svoju strategiju pobjede nad smrću ostvario trpljenjem i smrću svoga Sina i kako su sveci redovito prihvaćali križ kao sastavni dio svoga životnog puta. Biskup  je pripomenuo kako je razumljivo tražiti od Boga zdravlje, dobar posao i blagostanje u obitelji, ali da valja biti spreman prihvatiti i križ u našem životu kao Božji put koji nas kroz patnju i trpljenje, bolesti i druge nevolje preobražava za puninu života, darovanu tim istim putem u Isusu Kristu. Zamolio je sv. Ivana od Boga da  svima nazočnima svojim zagovorom izmoli srce osjetljivo za Boga i bližnjega, spremno prihvatiti sve ono po čemu on želi ostvariti svoj naum u nama.

Na svršetku misnog slavlja prior Kristijan Sinković i ravnateljica Bolnice Maristela Šakić zaslužnim djelatnicima ove ustanove uručili su povelje o uzornom radu i nagrade. Biskup je čestitao nagrađenima, istaknuvši da završavamo misno slavlje zadivljeni onim što je Bog ostvario u sv. Ivanu od Boga, sa željom da i nas još snažnije i dublje  zahvati snaga Isusova križa, da  volimo Boga cijelim svojim bićem te ispunjeni njegovom ljubavlju nastojimo biti dobri jedni drugima. Na milosrdnu braću, na sve djelatnike i korisnike Bolnice zazvao je Božji blagoslov.