Proslava Gospe Fatimske u Našicama

349

Na spomendan Gospe Fatimske, 13. svibnja, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je istoimenu Župu u Našicama i u župnoj crkvi predvodio misno slavlje prigodom proslave svetkovine župne zaštitnice i 15. obljetnice osnutka župe. Pozdravljajući nazočne vjernike i svećenike iz Našičkog dekanata na čelu s dekanom fra Zoranom Bibićem, biskup je rekao da želi podijeliti radost i čestitati im svetkovinu Gospe Fatimske, zaštitnice njihove Župe, te zahvaliti Bogu što je tijekom prvih petnaest godina njezina postojanja po služenju Crkve u njihova srca i duše unosio svoju snagu, svjetlo, istinu i smisao. Pozvao ih je da u svetoj misi povjere Isusovoj Majci sve patnje, poteškoće, promašaje, strahove i siromaštvo i sjedine ih s Isusom Kristom kako bi ih on bogatstvom svoje ljubavi preobrazio u pobjedu. U homiliji biskup je podsjetio nazočne da ljudi poduzimaju različite inicijative i nastojanja, kao što su demokratski izbori i referendumi, kako bi izborili određeni društveni status boljega i kvalitetnijega života. Pozvao ih je da na temelju naviještene Božje riječi provjere postoji li i kakav je doprinos u tim nastojanjima dala njihova Župa kroz svoje petnaestogodišnje postojanje. Rekao je da nam apostol Pavao u naviještenom ulomku iz poslanice Efežanima tumači tko smo mi, odnosno koji je naš status po onome što je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu. Mi se ne možemo zadovoljiti onim što jedni drugima dodjeljujemo kao životni status, nego nas u potpunosti može ispuniti i usrećiti samo ono što je Bog za nas učinio, ustvrdio je biskup. U Isusu Kristu, nastavio je biskup, Bog nas je obdario svim mogućim blagoslovima, zemaljskim i nebeskim i u njemu nas je sebi izabrao, a kroz to što nam je podario život, učinio nas je Božjim izabranicima omogućivši nam da unatoč našoj slabosti i grješnosti budemo sveti i neporočni pred njim, kao njegovi sinovi i kćeri. Naša sudbina i status nije dakle određena mržnjom Zloga na našu sramotu i propast, nego vječnom ljubavlju Boga Oca na našu slavu i vječni život. To je povezao s roditeljskom ljubavlju i skrbi za svoju djecu rekavši da kao što su roditeljima ponos i slava njihova dobro odgojena i pametna djeca i mi kršćani smo Božja slava po onome statusu koji nam je podario Isus Krist u krštenju. U ostvarivanju tog životnog statusa dobivenog u krštenju na poseban način nam pomaže Isusova Majka kako nam svjedoči sv. Luka u naviještenom ulomku iz Djela Apostolskih u kojem spominje da su se apostoli i drugi učenici u iščekivanju silaska Duha Svetoga okupljali u Dvorani posljednje večere na molitvu s Marijom, majkom Isusovom. Rekao je da su tako započela molitvena okupljanja u Isusovoj Crkvi, a ona se i danas nastavljaju u kršćanskim molitvenim zajednicama koje nazivamo župama i članovi župnih zajednica na tim okupljanjima svjedoče da žive onaj status koji je za njih smislio Bog u Isusu Kristu. Podsjetivši kako u Hrvatskoj ima kršćana koji ostaju hladni na molitvena i druga vjernička okupljanja u svojim župama, biskup je pozvao nazočne da, dok slave petnaestu obljetnicu osnutka svoje Župe s obnovljenim žarom i radošću sudjeluju u njezinu životu. Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak iz Matejeva evanđelja u kojem je Isus iskoristio prigodu posjeta svoje majke i rodbine naglasio da su slušatelji Božje riječi i vršitelji Božje volje njegova prava rodbina, biskup je ustvrdio da, kad se u župi naviješta Božja istina o nama objavljena u Božjoj riječi i kad se vjernici međusobno povezuju u molitvi, a osobito kad slave Isusovo vazmeno otajstvo u svetoj misi postaju dionici onog statusa i one veličine koju je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu. Isusova majka Marija koja je cijeloga svog zemaljskog života pozornošću vjere bila sva usredotočena na Božju riječ iz neba prati Crkvu svoga Sina i sve njezine članove tijekom dvadeset stoljeća na tih i skroman, ali snažan način. Ona je to posvjedočila i u Fatimi 1917. godine, kad se ukazala ne nekome od ondašnjih svjetskih moćnika čija su srca otvrdnula u svojim ljudskim strategijama, nego skromnoj djeci meka srca – Franji, Jacinti i Luciji i preko njih ljudima posredovala Božji poziv da se obrate, mole i u svoja srca prime snagu kojom je Isus Krist pobijedio zlo i smrt. Pozvao je nazočne da si posvijeste ljepotu pripadnosti Isusu Kristu u njegovoj Crkvi i poput Marije imaju srce budno u vjeri i svakoga danas svojim očima gledaju kako se u njihovoj malenosti i slabosti ostvaruje Božja veličina i snaga. Zamolio je Isusovu Majku, Gospu Fatimsku, da svojim zagovorom pomogne da Božji narod velimirovačke župe uvijek bude povezan s Isusom Kristom, koji je jedini istinska naša osobna, obiteljska i narodna nada. Nakon pričesti biskup je predvodio službu hvala Gospi Fatimskoj zaključivši molitvom predanja Blaženoj Djevici Mariji. Na koncu misnog slavlja, prisjećajući se osnutka Župe Gospe Fatimske u Našicama, biskup je zahvalio svim njezinim župljanima, osobito onima koji su iz bližega s radošću i u suradnji pratili njezin osnutak te bili dragocjeni suradnici prvom župniku vlč. Zdravku Ariću, kojeg je Gospodin nakon samo jedne godine župničke službe pozvao k sebi, i koji iz vječnosti nastavlja moliti za Župu. Zahvalio mu je što je svoj mladi svećenički život ugradio u ovu Župu izrazivši uvjerenje da ga je Bog pridružio vječnoj slavi svoga uskrslog Sina u nadi da ćemo se jednom ondje s njime ponovno susresti. Zahvalio je prijašnjim župnicima među njima nazočnom Mariu Cimbalu za njegovo petogodišnje služenje kao i sadašnjem župniku Patriku Alatiću te svećenicima Našičkog dekanata za njihovu međusobnu povezanost i slogu koju svjedoče u služenju Isusovu djelu spasenja. Riječi zahvale izrekao je pjevačima za njihovo redovito služenje, a osobito što su na ovom slavlju pjevanjem starinskih marijanskih hodočasničkih pjesama omogućili da u njima odjekne vjernička duša naših predaka. Zahvalio je članovima Župnoga pastoralnog i ekonomskog vijeća i drugim župnikovim suradnicima ministrantima, a svim župljanima zaželio je lijepe i blagoslovljene buduće godine pozvavši ih da s ovog slavlja u svoje domove i obitelji po zagovoru Isusove Majke u svojim srcima ponesu svu ljepotu Božje blizine.