Misa zahvalnica za učenike požeških katoličkih škola

144

Na završetku školske godine, 13. lipnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u Katedrali sv. Terezije Avilske u Požegi zahvalno euharistijsko slavlje za učenike i djelatnike Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije u Požegi, kao i drugih škola grada Požege. Koncelebrirali su Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije, Mladen Štivin, katedralni župnik, Marijan Pavelić i Ivica Bošnjak, vjeroučitelji u spomenutim školama, svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova te župni vikari grada Požege. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne učenike, biskup je rekao kako se raduje s njima što je još jedna školska godina stigla svome kraju. Izrazio je uvjerenje da su ove školske godine nastojali biti marljivi što se vidi i po njihovim ocjenama, na čemu im je čestitao. Kazao je kako želimo Bogu zahvaliti za sve ono što je njegovom pomoću ostvareno u ovoj školskoj godini, ali i moliti za oprost svega onoga što možda nije bilo dobro. Kazao je da svoju zahvalnost Bogu želimo izreći zajedno sa sv. Antunom, čiji blagdan danas slavimo.

U homiliji biskup je učenicima rekao kako se na kraju školske godine treba zaustaviti, razmotriti što se to dogodilo i Bogu reći: „hvala“. Ustvrdio je kako su u školi učili o mnogim zakonitostima prirode, svemira i stvarnosti oko nas te tako rasli u znanju. No, da li je dostatno za naš život samo to da imamo puno znanja?, zapitao je biskup. Na temelju prvog čitanja iz Pavlove poslanice Korinćanima protumačio je učenicima kako postoje zakonitosti po kojima mi ljudi trebamo živjeti da bismo rasli u dimenziji duha i ostvarili smisao svoga postojanja. Upozorio je na tvrdnju sv. Pavla kako postoji Mojsijev, odnosno Isusov nauk koji valja slijediti, ali da je on na neki način prekriven određenim zastorom koji nam priječi sebe prepoznati u njegovoj istini i slijediti je. Istaknuo je da postoje ljudi kod kojih je taj zastor dignut budnošću njihove vjere pa oni ulaze u dublje zakonitosti našeg postojanja, ne samo prirodne o kojima se uči u školi, nego one Božje po kojima treba živjeti. Istaknuo je da je savjest duhovna sastavnica našeg bića kroz koju vidimo tko smo i što trebamo činiti da bismo živjeli po Božjim zakonitostima. Ustvrdio je kako nije dovoljno poznavanje deset zapovijedi Božjih, nego je presudan život u skladu s njima, odnosno u skladu s dvjema zapovijedima u koje je Isus sažeo sve druge: Ljubi Boga i bližnjega. Postoje oni kojima je zastrto njihovo lice, a to je naša savjest te koji žive u takvoj zastrtosti, oni propadaju, a koji žive po savjesti, izrastaju u velike ljude.

Biskup je potom pojasnio kako se u katoličkim školama nastoji pomoći učenicima da steknu što veća znanja o zakonitostima svijeta, ali da im je još više stalo do toga da oni postanu veliki ljudi po dubokoj povezanosti s Isusom Kristom i življenju Božjih zakonitosti koje su u njihovim savjestima i u srcu. Stoga nastojimo s vama u školi i drugdje moliti da Bog zasvijetli, kako sv. Pavao tumači, najprije u pametima vašim, a onda i u srcima vašim kako ne bi bilo zastora, mraka i magle u kojoj ne vidite sebe kroz Božju istinu upisanu u vašoj savjesti a u punini u Isusu Kristu, kazao je biskup učenicima. Još je rekao je kako se raste u znanju po onome što se nauči, ali da kao osobe i ljudi rastemo i postajemo veliki po onome što odlučujemo i prihvaćamo svojom slobodom i što živimo na poticaj svoje dobro oblikovane savjesti. Isus nam u evanđelju kaže da se pismoznanci i farizeji, učeni ljudi njegova doba ponašaju po zakonu uzajamnosti „oko za oko, zub za zub“, te poziva učenike na veću pravednost, zakonitost srca, milosrđa i praštanja, zaključio je biskup. Potaknuo je učenike da upravo tako i oni nastoje činiti kako bi iskusili svu dubinu i ljepotu života u školi i obitelji. Veća pravednost je Božja pravednost milosrđa i praštanja s naslova ljubavi koja se ostvaruje snagom našega duha, a ne snagom fizičke sile i vlasti. Zašto bismo stajali negdje po strani života i ništa ne poduzimali s obzirom na sebe pa onda pripovijedali da nam nije dobro?, upitao je biskup. Zaključio je kako će nam biti dobro onda kad svatko od nas poraste u onome što nam je obznanio Isus, kad budemo ispunjeni iznutra, postanemo veliki ljudi. Na to se opredijelio sv. Antun, kojega danas slavimo. On je Isusa prihvatio cjelovitim povjerenjem i nastojao živjeti po onome na što ga je on poticao i to svjedočio te pokretao tako ljude da budu veliki. Zaključio je kako je mudar onaj koji se poput sv. Antuna cjelovitim opredjeljenjem trudi oko Božjih zakonitosti te tako stječe duboko i veliko iskustvo života. Na kraju je potaknuo učenike da zahvale Bogu za sve one koji su im bili dobri u ovoj školskoj godini, posebno za roditelje, učitelje i vjeroučitelje koji su ih poticali da budu Božji.

Nakon popričesne molitve svi nazočni su iskazali Bogu zahvalnost pjevanjem himna „Tebe Boga hvalimo“. Potom je ravnatelj Katoličke gimnazije prof. Ivan Bedeničić uputio biskupu zahvalu i imendansku čestitku u ime svih nazočnih a po jedan predstavnik učenika i nastavnika uručili su mu cvijeće. Zahvalivši na čestitci biskup Antun je zaželio učenicima radosne praznike, a učiteljima i profesorima odmorne dane ljeta, kako bi sljedeće jeseni svi uznastojali novim elanom ostvarivati rast u svojim katoličkim školama.