Utorak četvrtog korizmenog tjedna

131

Evanđelje po Ivanu 5, 1-3a. 5-16

¹ Bijaše židovski blagdan, pa Isus uziđe u Jeruzalem. ² U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi ribnjak koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. ³ U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih i uzetih.

⁵ Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. ⁶ Kad ga Isus opazi gdje leži  i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« ⁷ Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u ribnjak kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« ⁸ Kaže mu Isus reče: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« ⁹ Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. ¹⁰ Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«  ¹¹ On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!« ¹² Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?« ¹³ No ozdravljenik nije znao tko je taj, jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. ¹⁴ Nakon  toga nađe ga Isus u Hramu pa će mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!« ¹⁵ Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. ¹⁶ Zbog  toga počeše  Židovi Isusa napadati što takvo što radi subotom.


Isus, spasenje Božje, želi proći putevima ljudske bijede koja se sabire u Jeruzalemu kod kupališta Bethzatha. Ondje se susreće napose s jednim bijednikom. Njegova riječ se obraća onom paraliziranom siromahu koji je bolovao trideset osam godina, gotovo čitav život. Nakon tako dugog iščekivanja što se još dobroga može očekivati od života? Isusovo jasno pitanje (r. 6) ponovno pokreće volju tog čovjeka, a jednostavna naredba (r. 8) krijepi ga novom snagom: on uzima postelju, pratiteljicu kroz tolike godine bolesti, i hoda noseći je sa sobom kao svjedočanstvo ozdravljenja koje se dogodilo. Isus obnavlja život kako praznovjerni obredi nisu mogli učiniti, a niti Zakon: tko ostane tvrdoglavo blokiran u svom doslovnom tumačenju, u strogom obdržavanju subote, u duhu je paraliziran, u srcu slijep. Za razliku od uzetog koji je ozdravio, on ne želi ozdraviti a njegovo otvrdnuće postaje otvoreno neprijateljstvo.

Isus u Hramu ponovno susreće čovjeka kojeg je ozdravio i upućuje mu jasnu i zahtjevnu riječ (r. 14), iz koje je razvidno da ima nešto gore od trideset i osam godina paralize: grijeh sa svojim posljedicama. Isus ne želi polovično obnoviti život: ako nije odriješen od spona grijeha, čovjeku neće koristiti da bude ozdravljen u tijelu. Sloboda je ta koja svakoga dana treba odlučiti: »Želiš ozdraviti?…Više ne griješi«.


Molitva

Gospodine Isuse, dođi potražiti svakog čovjeka koji leži u potištenosti duše, u bolesti tijela, u očaju potajnog grijeha. Dođi potražiti i mene. Kriste, približi nam se, progovori svima nama, jednom po jednom, da svatko za sebe čuje odjek tvog pitanja: »Želiš ozdraviti?«. Upitaj i mene. Gospodine, dođi da nas uroniš u duboki bezdan tvoje ljubavi koja iz tvoga otvorenog srca izvire i teče kao rijeka, neiscrpna i moćna, koja prolazi vremenima i prostorima obnavljajući ih, i onda utječe u Vječnost. U krsnom zdencu već si me očistio: učini da živim vjerno u skladu s primljenim darovima. Da svakog dana u vodi suzâ mognem izbrisati počinjene grijehe: neka me oni otvore za milost praštanja, nikad zasluženu, uvijek ponizno zazivanu. Da odriješen od grijeha što me umrtvljuje u postojanju lišenom smisla mognem hoditi u tvojoj prisutnosti i trčati u susret svakom čovjeku, navješćujući kako u tebi svi mogu pronaći život i prepoznati se kao braća.