Na svetkovinu Navještenja Gospodnjeg, 25. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u kapeli sv. Josipa Biskupskog doma u Požegi, koju je uživo prenosila platforma na web-stranici Požeške biskupije. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao da je svetkovina koju danas slavimo povezana s izazovnim Božjim projektom: Sin Očev odvjeka postaje čovjekom da bi se, kako kaže Drugi vatikanski sabor, na neki način sjedinio sa svakim od nas, i time našoj sudbini dao božansku dimenziju. To znači da se sjedinio i s onim koji je zaražen koronavirusom, koji trpi zbog potresa u Zagrebu i s onim koji umire. Kazao je da to Isusovo sjedinjenje s nama na poseban način slavimo u svetoj misi, te je pozvao vjernike da u ovom slavlju Bogu povjere sve one koji su u različitim potrebama, a osobito one koji pate zbog koronavirusa, kao i one koji im služe.
U homiliji biskup je poručio vjernicima kako zna da svi oni u svojim domovima, u nemogućnosti slobodnog kretanja, osjećaju određenu skučenost, te je izrazio uvjerenje da ona nije duhovne naravi, nego samo fizička, i da je u njihovima domovima onakvo duhovno raspoloženje kakvo je bilo u Marijinoj kući dok se u njoj, kako nam svjedoči evanđeoski ulomak, vodio važni dijalog između Boga i čovjeka. Ustvrdio je da obećanje «bit ćete kao bog», koje je već na prvim stranicama Svetog Pisma zmija dala ženi ako posluša njezin zavodnički glas i prekrši Božju zapovijed, na svoj način prati čovječanstvo sve do danas. Svjedoci smo kako mnogi ljudi u našem društvu i u svijetu svojim nastojanjima da se uspnu na vrhunce postojanja očituju želju biti bogovima. Dok ljudi nastoje postati bogovima, Bog nas iznenađuje svojom odlukom da postane čovjekom, ustvrdio je biskup. Kazao je da je Marija u dijalogu s Bogom razumjela tu dramu i vjerno prihvatila da se u njenom životu ostvaruje – ne njezina – nego Božja volja. Upitao je jesmo li spremni vršiti ono što smo kao Božje zakonitosti zatekli i u svemiru, i u stvarnosti oko sebe, u gospodarstvu i politici, osobito u odnosu prema sebi samima i prema drugima, jer se tu krije drama suvremenog čovječanstva, koje ne uspijeva pronaći pravu mjeru čovjeka. Rekao je kako nam pisac Poslanice Hebrejima u ulomku drugog čitanja svjedočio da je Isus Krist bio vjeran volji Očevoj i zakonitostima Božjim do kraja, do smrti na križu, i na taj nas način istrgnuo iz osuđenosti na smrt.
Na temelju toga biskup je postavio nekoliko izazovnih pitanja: Jesu li naša nastojanja 
vladati zemljom i pritom ugrožavati njezin opstanak zagađivanjem prirode; jesu li naša nastojanja da u gospodarstvu pod svaku cijenu stalno ostvarujemo sve veći rast i pritom ugrožavamo čovjeka u njegovoj ljudskosti; jesu li naša nastojanja da prijeđemo moralnu granicu, gazeći ono što je Bog kao svoj zakon upisao u naše duše i u našu savjest, naši pokušaji biti kao bogovi? Ako je Bog želio postati čovjekom i na taj nam način posvjedočiti kako naša sreća nije biti bog, nego biti čovjek, ali na njegov božanski način, kako ne prihvatiti taj izazov te se i danas nastojati boriti za čovječniji svijet živeći po Božjim zakonitostima? Nisu li možda koronavirus, potres i druge nevolje koje nam se događaju posljedica naših nepoštivanja Božjih granica i zakonitosti zbog naše želje biti kao bog?
Biskup je ustvrdio kako odgovor na spomenute izazove nalazi u stavu koji je Marija imala pred Bogom i postala suradnica Boga koji je postao čovjekom. Kazao je vjernicima koji prate svetu misu internetskim putem: Dok razmišljam kako je Bog u Nazaretu izabrao jednostavnu djevojku Mariju, da bi s njom zapodjenuo razgovor koji pokreće svjetove i našao u njoj pravu sugovornicu, vidim u svima vama jednostavnim i malim vjernicima Božje sugovornike koji ne dopuštaju da u Hrvatskoj prestane dijalog između Boga i čovjeka, jer je bez tog razgovora čovjek prepušten samom sebi i svom beznađu. Istaknuvši kako je Marijin dijalog s Bogom završio njezinim »Evo službenice Gospodnje«, kojim je prihvatila vršiti volju Božju, pozvao ih je da se sjedine s Isusovim i Marijinim raspoloženjem, da djeluju s tih polazišta, poštujući u sebi, u drugima i u stvarnosti oko sebe Božje zakonitosti, i da se oduševe biti čovjek u skromnosti i jednostavnosti, ispunjeni onim što u njihove živote može donijeti vjernost Božjem pozivu. Zamolio je Isusovu Majku da im pomogne na tom putu.
Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da usred događanja kojima ne vidimo svu dubinu dometa, kako će i gdje završiti, anđelov poziv Mariji: «Ne boj se!» vrijedi i za nas, jer se Isus Krist u svom utjelovljenju sjedinio sa svakim od nas. Poručio je vjernicima, što god im se bude događalo, po vjernosti Isusu Kristu završit će pobjedom, pa i same granice smrti pred kojom smo najnemoćniji. Poželio je da ih u nemoćima koje proživljavaju prati moćni zagovor Isusove Majke i Božji blagoslov.
