U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun nas je potaknuo da zajednički i pojedinačno čitamo Božju riječ na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje. U okolnostima u kojima nam je zbog opasnosti od širenja zaraze koronavirusom onemogućeno slušati živi navještaj Božje riječi u liturgijskim slavljima po našim crkvama, na ovaj način imamo prigodu u našim se domovima svakodnevno hraniti Božjom riječju. Preporučamo vam da u osobnom čitanju dnevnog evanđeoskog ulomka slijedite ovih pet koraka pojednostavljenog načina božanskog čitanja Svetog Pisma.
Prvi korak je čitanje evanđeoskog ulomka. Pročitajte navedeni tekst, ali ne kao što čitate novinski članak, email ili SMS poruku, nego čitajte polagano i pozorno, svjesni da čitate Božju riječ. Drugi korak je čitanje tumačenja. Pročitajte kratki komentar pročitanog ulomka, koji će vam pomoći da ga bolje razumijete.
Treći korak je ponovno čitanje evanđeoskog ulomka. Pri drugom čitanju pronađite jednu rečenicu, riječ ili pak glavnu ideju, koja je privukla vašu pozornost ili vas možda osobito pogodila. Četvrti korak je razmišljanje nad pročitanim tekstom. Ostanite nekoliko trenutaka u razmišljanju, pitajući se što je određenom rečenicom, riječju ili idejom Bog želio poručiti vama (ne nekom drugom, nego baš vama).
Peti korak je molitveni odgovor na Božju riječ. Nakon što ste pozorno osluhnuli riječ kojom je Bog progovorio vama, sada vi odgovorite Bogu riječima navedene molitve.
Evanđelje po Ivanu 7, 1-2. 10. 25-30
U ono vrijeme: ¹ Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. ² Bijaše blizu židovski Blagdan sjenicâ.
¹⁰ Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno nego potajno. ²⁵ Rekoše tada neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? ²⁶ A evo posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? ²⁷ Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!«
²⁸ Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. ²⁹ Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.« ³⁰ Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke, jer još nije bio došao njegov čas.
Isusova osoba budi pitanja i sve više izaziva nemir u njegovim suvremenicima, a odbojnost od strane židovskih glavara dosiže vrhunac (r. 1b). Isus nije provokator i nije kukavica: čeka Očev čas ne bježeći od njega niti ga požurujući. Zbog toga izbjegava neprijateljsku Judeju, a kad je konačno uzišao u Jeruzalem za Blagdan sjenicâ, učinio je to »potajno«, suprotno želji njegovih rođaka, koji nisu vjerovali ali su se željeli okoristiti njegovom glasovitošću (r. 3-5). Unatoč tome ljudi u svetom gradu su ga brzo prepoznali. Kao i uvijek bili su podvojeni po pitanju njegova mesijanstva.
Apokaliptički krugovi onog doba zastupali su mišljenje o nepoznatom podrijetlu mesije: ako Isus dolazi iz Nazareta, znači da je varalica (r. 26s). On ne zanemaruje glasine koje se šire i zato u Hramu podiže svoj snažni i jasni glas (u 28. r. doslovno stoji »povika«, čime se naznačuje da je riječ o svečanom i autoritativnom proglašavanju). S blagom zajedljivošću Isus pokazuje da je njegovo podrijetlo zaista nepoznato onima koji vjeruju da znaju mnoge stvari o njemu. Naime, oni ne žele priznati da je on Božji poslanik, i zbog toga ne poznaju pravoga i vjernoga Boga koji u njima ispunja svoja obećanja. Isusove riječi u ušima njegovih protivnika odjekuju kao zajedljivost, uvreda i pogrda. Oni nastoje njime ovladati, ali uzalud: on ostaje Gospodar vremena i životnih okolnosti, zato što je sebe potpuno podložio Očevu naumu, a njegov »čas« još nije došao (r. 30).
Molitva
Dođi, Duše Sveti!
Srca su nam postala tvrda poput kamena zbog tvrdokornog ponosa, suptilno počinjenog nasilja, malih ili velikih ambicija koje smo htjeli ostvariti pod svaku cijenu. Svakog dana osuđujemo Nevinoga na sramotnu smrt, kad ono što nas pokreće nije ljubav. Zlo koje činimo, a da to niti ne zapažamo, danas gazi nevine.
Dođi, Duše Sveti, novo srce stvori u nama!
Ti, svjetlo preblaženo, rasvijetli nam savjest, obasjaj um. Umislili smo si da poznajemo Boga i podcijenili smo njegova Pomazanika u mnogim siromasima koje je život ponizio, i koje nismo zapazili dok su prolazili pokraj nas.
Dođi, Duše Sveti, novo srce stvori u nama!
Ti, slatki goste duše, pomozi nam otkriti onog Blagog koji je ušutkao nepravdu svih nas i nije se stidio zvati nas braćom. Suobliči nas njemu, da shvatimo milost što živimo kao djeca jedinog Oca, koji nas šalje da s Kristom donosimo ljubav svakom stvorenju.
Dođi, Duše Sveti, novo srce stvori u nama!
