Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 11, 1-45)
U ono vrijeme:
¹ Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. ² Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. ³ Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš bolestan je.«
⁴ Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« ⁵ A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. ⁶ Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. ⁷ Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« ⁸ Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« ⁹ Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovog svijeta. ¹⁰ Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.«
¹¹ To reče a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« ¹² Rekoše mu na to učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« ¹³ No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. ¹⁴ Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. ¹⁵ Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« ¹⁶ Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« ¹⁷ Kada je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. ¹⁸ Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. ¹⁹ A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. ²⁰ Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret, dok je Marija ostala u kući. ²¹ Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. ²² Ali i sada znam što god zaišteš od Boga, dat će ti.« ²³ Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« ²⁴ A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« ²⁵ Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. ²⁶ I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« ²⁷ Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« ²⁸ Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« ²⁹ A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. ³⁰ Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹ Kad Židovi koji su s Marijom bili u kući i tješili je vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. ³² A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« ³³ Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen ³⁴ upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« ³⁵ I zaplaka Isus. ³⁶ Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« ³⁷ A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« ³⁸ Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine već zaudara. Tȁ četvrti je dan.« ⁴⁰ Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« ⁴¹ Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče. »Oče, hvala ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« ⁴⁴ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« ⁴⁵ Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Poticaj na razmišljanje
Ulomak »Lazarova uskrišenja«, koji izravno pripravlja na vazmene događaje, razjašnjava jedan od temeljnih vidova ivanovske kristologije. U njemu se malo po malo s pripovijedanja o bolesti (r. 1-6) prelazi na govor o smrti i ukopu (r. 7-37), sve do uskrišenja, četvrtog dana nakon smrti (r. 38-44). Između redaka se uočava nježna ljudskost Isusa koji poznaje suze i jecaje (r. 33.35), povjerenje prijateljstva (r. 21-24.32.39s), ali i otajstvo božanskog sinovstva (r. 4-6.14-15.41s).
Marijino ‘vjerujem’ izvrsno sažima ovu bogatu stvarnost: »Gospodine… ti si Krist (u židovstvu iščekivani mesija), Sin Božji (grčki kristološki naslov), Onaj koji dolazi (ho erhómenos, izraz u kojem odjekuje eshatološko iščekivanje)«. Vrhunac se objave nalazi u r. 25, koji je jezgrovit poput objave Božjeg imena JHWH, čije je tumačenje: »Ja sam uskrsnuće i život«. Glasni povik kojim Isus zove Lazara (r. 43) ima snagu poziva kojim je prvi čovjek (Adam) pozvan u život (usp. Post 2,7) i ujedno označava dramatičnost kojom je novi Adam (Isus Krist) izdahnuo na križu (usp. Lk 23,46). U ‘kući žalosti’ ili ‘kući siromaha’ (to na hebrejskom znači Betanija) uistinu ‘Bog pomaže’ u skladu sa značenjem imena ‘Lazar’. Kako pomaže? Milosrdno razdajući samog sebe i svoj život koji je lijek besmrtnosti.
Molitva
Gospodine Isuse, ti si naš prijatelj; znamo da nas veoma ljubiš, jer često i s nama postupaš kao sa svojim prijateljima u Betaniji. Koliko te puta u tolikim prigodama zazivamo, a ti odmah ne dolaziš. Tvoja nas kašnjenja ostavljaju u poteškoćama. Tvoja nas kašnjenja ostavljaju umrijeti.
Ali ti znadeš zašto. Ti znadeš što je bolje za one koje ljubiš. Sve ti stavljamo na raspolaganje, da nas učiniš vjernicima, da nas dovedeš do zrelije vjere i neslomljive nade; da se i mi poput Abrahama nadamo protiv svake nade. Bolje je tvoje plakanje s nama nego naše spokojno življenje. Bolje je umrijeti, da kasnije uskrsnemo na tvoj glasni poziv. Gospodine Isuse, kad i mi zbog naše bijede budemo poput mrtvaca u raspadanju, ne daj da prestanemo vjerovati da ti sve možeš, jer to želiš u snazi svoje ljubavi i poslušnosti Ocu.
Otac te uvijek uslišava, jer se zbog tebe raduje. Ti si život i dijeliš naše svagdanje umiranje, ti ćeš nas uvijek izvoditi iz svih grobova u koje padamo zbog slabosti naše vjere.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Riječ tvoja život mi čuva« (Ps, 119, 50b).
