Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 8, 1-11)
U ono vrijeme: ¹ Isus se uputi na Maslinsku goru. ² U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i poče naučavati. ³ Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu ⁴ i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. ⁵ U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« ⁶ To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. ⁷ A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« ⁸ I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. ⁹ A oni, kada to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. ¹⁰ Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« ¹¹ Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Poticaj na razmišljanje
Premda potječe iz sinoptičkog izvora – po svemu sudeći Lukinog – ovaj se ulomak ne uklapa u osmo poglavlje Ivanova evanđelja; štoviše, sličan je odvaljenom komadu stijene na osamljenom mjestu. On je svojevrsni primjer teme cijelog poglavlja: Krist-svjetlo (usp. 12. r.) neizbježno donosi sud (15. r.) ne po viđenju, već po najdubljoj istini svačijeg srca. Radnja je jednostavna: u zoru (2. r.) – nakon što je Isus proveo noć u molitvi na Maslinskoj gori (7, 53 – 8, 1) – pismoznanci i farizeji pozivaju ‘učitelja’ da presudi ženi i njenom grijehu u koji se javnost mogla uvjeriti (8, 3-9a). S kojom namjerom? Da Isusu postave zamku (6. r.), lukavo ga prisiljavajući da se izjasni ili protiv Mojsijevog zakona, koji za takav slučaj predviđa kamenovanje, ili protiv rimskog zakona, koji je od 30. godine Sinedriju (židovskom Velikom vijeću) oduzeo ius gladii (lat. ‘pravo mača’), pridržavši sebi pravo osuditi na smrt i izvršiti smrtnu kaznu.
Cijeli je ulomak sažet u pitanju: »Ženo, gdje su oni? Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti.« U pustoš koju je stvorio grijeh, evo prodire novost: rijeka milosrđa koja čisti i liječi sve oko sebe, oblikujući iznova svako stvorenje.
Molitva
Isuse, milosrđe Očevo, koji si došao da se na stazama svijeta i na trgovima svakog grada suočiš s našom bijedom. Ti nam potaknut svojim smilovanjem uvijek dođi ususret raširenim rukama primiti natrag onoga koji je zalutao.
Mi ne želimo biti »pismoznanci i farizeji«, tužitelji naše braće, ali se često zateknemo kako kamen našeg grijeha bacamo na druge.
Isuse, Gospodaru najuzvišenije šutnje, usred buke naših strasti osposobi nas da zašutimo pred tobom dok se, ogoljena i puna stida, naša duša ispovijeda jednostavno dajući da je gledaju tvoje blage pastirske oči.
Tko će nas osuditi ako nas ti odriješiš? Tko će nas prezirati ako nas ti ljubiš? Ti jedini ostaješ s nama, o Nevini, o Čisti, o Sveti koji ne možeš vidjeti zlo. Evo nas očišćene tvojim praštanjem: mi ne želimo više griješiti. Učvrsti nas u vjernosti i ljubavi. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti« (Ps, 119,50b).
