Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 10, 31-42)
U ono vrijeme: ³¹ Židovi pograbiše kamenje da Isusa kamenuju.
³² Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah: Za koje me od tih djela kamenujete?« ³³ Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.«
³⁴ Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: ‘Ja rekoh, bogovi ste’? ³⁵ Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – ³⁶ kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: ‘Huliš!’ zato što rekoh: ‘Sin sam Božji!’ ³⁷ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte, pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.« ³⁹ Nato ponovno pokušaše uhvatiti ga, ali im on izmaknu iz ruku.
⁴⁰ I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. ⁴¹A mnogi dođoše k njemu i govorahu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao za ovoga.« ⁴² Mnogi ondje povjerovaše u njega.
Poticaj na razmišljanje
Kontekst evanđeoskog ulomka je blagdan posvećenja, kojim se slavila posveta Hrama, to jest povratak u svetu građevinu Slave Božje, koja ga je zbog oskvrnuća bila napustila.
Dok je Isus slobodno »obilazio« Hramom po trijemu Salomonovu, okružili su ga Židovi. Sukob s njima postajao je sve žešći, do te mjere da su ga pokušali kamenovati. Oni su ga prethodno već mnogo puta pokušali uhapsiti zbog »djelâ« koja je počinio (ozdravljenja u subotu), no sada izranja jedan jedini razlog osude: on je hulitelj, jer se on – čovjek – pravi jednakim Bogu (r. 33). S tom će ga optužbom dovesti pred Pilata.
Isus svojim odgovorom pogađa bît, postavljajući se najprije na zajednički teren sa svojim tužiteljima (Božja riječ koja se ne može dokinuti), a zatim se pozivajući na njihovo vlastito iskustvo (o djelima koja je učinio). To je posljednji pokušaj da im otvori srce za vjeru. Zbog toga se mnogo značajnijim pokazuje uporno inzistiranje vršiti djela koja su već »riječi«.
Ako se Isusa zbog nijednog od njih ne može osuditi, zašto ne vjerovati da je istina ono što on govori? Međutim i taj posljednji, brižni i snažni poziv ostaje neodgovoren. Nemogućnost komuniciranja je potpuna. Isus »ponovno« odlazi na onu stranu Jordana, izvan svetog grada, gdje je Ivan Krstitelj svjedočio za istinu i upravo su ovdje, odakle su bili došli prvi učenici, mnogi počeli vjerovati. U najvećem iskustvu odbačenosti, klica nove vjere pretkazuje milost vazmenog događaja.
Molitva
Gospodine, kako vjerovati da si Sin Božji kad nam se prikazuješ na tako uznemirujuće načine? Koliko bismo puta i mi željeli ušutkati zahtjeve tvoje riječi, kad nas pogađa u živac i traži od nas dosljednost u donošenju teških odluka! A zar naša opiranja, odbacivanja ili neodlučnosti ne pritišću tvoje srce kao kamenje koje su Židovi pograbili da te kamenuju? No ti nam izmičeš.
Gospodine, ti uvijek izmičeš iz ruku onih koje te nastoje svesti na svoju mjeru, na svoje ideje, na svoje predodžbe, na svoje besmislene zahtjeve da sve razumiju i sve protumače. Ti izmičeš pogledima onih čije su oči uprte u njih same i u njihove vlastite ideje, onda kad bi bilo potrebno da ih širom otvore za tebe i za tvoju svjetlost.
Gospodine, udijeli nam da te prihvatimo u tvojoj istinitoj riječi, da prihvatimo tebe koji se objavljuješ Sinom čovječjim i Sinom Božjim. Neka tvoja svjetlost bude nad nama i udijeli nam da vjerujemo bez oklijevanja, neka nam udijeli da ustrajemo u vjeri ne popuštajući pred raznim kompromisima.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.« (Iv 10, 38).
