Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 26, 14-25)
U ono vrijeme: ¹⁴ Jedan od Dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim ¹⁵ i reče: »Što ćete mi dati, i ja ću vam ga predati?« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. ¹⁶ Otada je tražio priliku da ga preda.
¹⁷ Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« ¹⁸ On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’» ¹⁹ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
²⁰ Uvečer bijaše Isus za stolom s Dvanaestoricom. ²¹ I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« ²² Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« ²³ On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. ²⁴ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« ²⁵ A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
Poticaj na razmišljanje
Uvijek je uznemirujuće slušati ovaj ulomak: »jedan od Dvanaestorice«, to jest jedan od najprisnijih prijatelja, svakodnevnih drugova, učenika koji su poučavani s osobitom brižljivošću, »pođe« iz vlastite pobude, po slobodnom izboru, glavarima svećeničkim ponuditi Isusovo izručenje, što su oni upravo željeli (usp. Mt 26,3-5). I od tog trenutka poput grabežljivca u zasjedi Juda živi uz bok Isusu, tražeći »priliku da ga izda« (r. 16). Premda je u stanju počiniti nepravdu koja prelazi granice ljudskoga (i koja je djelo sotone: usp. Lk 22,3 i Iv 13,2), ljudska sloboda međutim ostaje uključena u Božji naum: to Matej želi reći citirajući u 15. retku Zah 11,12 o cijeni dogovorenoj s Judom. Još je znakovitija teološka upotreba, zajednička svim izvještajima o muci i njezinim pretkazivanjima, glagola paradídomi, ‘predati’. On s jedne strane izriče predanje – izdaju od strane ljudi, a s druge pak strane označava predanje – dar kojim Otac predaje Sina i kojim Isus predaje samoga sebe, do konačnog predanja Duha na križu (Iv 19,30).
Brižljivost kojom se po običaju pripravljao pashalni obred ovdje zadobiva dublje značenje (r. 17-19): Isus zna da je blizu njegov kairós (r. 16), njegov čas, vrijeme eshatološkog događaja što ga je Bog odredio. I daje točno određene upute jer je »svom dušom čeznuo blagovati ovu pashu« (usp. Lk 22,5): naime, u tom će obredu on stari zavjet zamijeniti novim, ostavljajući svoje tijelo i krv za jelo i piće.
To predanje sebe u najvećoj ljubavi događa se u ozračju koje je navještajem izdaje (‘predanja’) postalo mučno. Svaki pojedini, ranjen u srcu, počinje sumnjati u sebe samoga a zatim i u svoje drugove. Postavlja se nîz pitanja; međutim, dok se drugi apostoli obraćaju Isusu nazivom »Kýrios«, Gospodin, Juda ga jednostavno naziva »Rabbì«. No taj Učitelj je stvarno Gospodin, koji poznaje svog izdajnika po kojem se ispunja Pismo.
Molitva
Gospodine Isuse, dopusti nam danas da se ispovjedimo pred tobom, a da bismo to mogli učiniti, daruj nam srce, koje je uistinu skrušeno, i riječi, koje su ponizne i iskrene. Gospodine mi smo oni koji smo te prodali, i to ne samo jednom. Svakoga se dana cjenkamo s tvojom osobom, i živimo od te bijedne zarade; mi, koje ti ljubiš.
Možeš li nas još uvijek podnositi u svojoj kući tako bliske, da blagujemo kruh tvojih suza i pijemo krv tvog bola? Prodan od nas u bescjenje, ti si nas, Gospodine, kupio neprocjenjivom cijenom svoje krvi. Učini, molimo te, da po rani tvoga srca budemo uvedeni u zajedništvo tvoje ljubavi i da u njemu budemo zauvijek utvrđeni. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!« (Rim 8, 32).
