Petak devetog tjedna kroz godinu

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).

Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Marku (Mk 12,35-37)

U ono vrijeme:

³⁵ Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? ³⁶ A sam David reče u Duhu Svetom:

Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedni mi zdesna, dok ne položim dušmane tvoje za podnožje tvojim nogama!’

³⁷Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?« Silan ga svijet s užitkom slušaše.


Poticaj na razmišljanje

Jučerašnji ulomak završio je napomenom da se »nitko više nije usuđivao pitati ga.« (r. 34), a sada ovdje sâm Isus preuzima inicijativu i govori mnoštvu o otajstvu njegove osobe, i čini sve prozirnijim zastor nad svojom mesijanskom tajnom. Prema općoj židovskoj predaji, koja je utemeljena na Natanovu obećanju (2 Sam 7,14) i koju su potvrdili veliki proroci mesijanske nade, Mesija treba biti Davidov potomak. Ako David Mesiju naziva »moj Gospodin« u Ps 110,1 » Kako mu je onda sin?« (r. 37). S tim neodgovorenim pitanjem, Isus još jednom krši ustaljene sheme koje su se uzimale zdravo za gotovo, i koje su otklanjale napor vjerovanja ili su smatrale neupitnima duhovno iskustvo, i poziva svoje slušatelji kao i sve nas da ne prestanemo tragati, produbljivati i razmišljati, dopustiti da nas pronikne otajstvo te osobe, ne umisliti si da već sve znamo i propitkivati vlastito ‘iskustvo Boga’, zato što to vjera zahtijeva.

Isus zapravo nipošto ne odbacuje Mesijino davidovsko podrijetlo, već potiče na nadilaženje ograničene logike povijesnoga dinastijskog kontinuiteta, jer Božje obećanje ide iznad mjerilâ baštinjenog nasljeđivanja; poziva da se ne zaustavimo na doslovnom tumačenju biblijskog podatka, jer Očev dar u Sinu ide daleko iznad onoga što um može pojmiti i uvijek će biti iznenađujući i nečuveni dar. Zbog toga, ako se prije »nitko više nije usuđivao pitati ga«, sada ga »silan svijet s užitkom slušaše«. (r. 37).


Molitva

Zahvaljujem ti, Gospodine, za tvoju riječ koja svakog dana prosvjetljuje moj život i daje smisao onome što činim, jer ona poučava i uvjerava, ispravlja me i u meni oblikuje novog čovjeka. Zahvaljujem ti jer mi tvoja riječ daje snagu i pruža potporu u kušnjama, jer je u njoj istina sjajna kao sunce i slatka kao med. Ali zahvaljujem ti i za one trenutke kad je tvoja riječ tamna i tajnovita, tvrda i gorka, i prodire u mene kao »dvosjekli mač«, iznoseći na vidjelo strahove i rane, otkrivajući čudovišta i demone u meni, ili izazivajući me da te tražim ondje gdje to moje srce ne bi htjelo.

Oprosti mi, Riječi Očeva, za sve trenutke kad sam prestao tragati i dopuštati tvojoj Riječi da me vodi, oprosti mi i one trenutke kad sam naviještao tvoju riječ bez strasti ili sam je zaboravio i pobrkao s drugim riječima, pa čak i prešutio, iz straha ili nelagode, kukavički podložan ljudskom obziru, ili zato što sam iznad svega u sebi osjećao tvoj prijekor. Oprosti mi ako sam drugdje tražio stijenu na kojoj sam trebao sagraditi svoj dom.

Molim te podari mi u kušnjama Pavlovu hrabrost. Učini da kao Timotej naučim »ostati« u Riječi i u onome što me je Crkva poučila, da svoju vjeru crpim iz Pisma i potvrđujem životom. Isuse, podari mi umijeće da znadem sebi i drugima postavljati prava pitanja, ona koja nije moguće izbjeći, da me Riječ svakog dana sve više dovodi na prag otajstva, tvog Otajstva, i daj mi snage naviještati ga.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Ostani u onome u čemu si poučen…« (2 Tim 3, 14).