Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 6,51-58)
U ono vrijeme, reče Isus: ⁵¹ »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha , živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
⁵² Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« ⁵³ Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! ⁵⁴ Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵ Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. ⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. ⁵⁷ Kao što je mene poslao Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. ⁵⁸ Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Poticaj na razmišljanje
Ovaj završni ulomak »Govora o kruhu života« povezan je s onim što nam je evanđelist prethodno rekao. Ovdje se pak poruka produbljuje i postaje više žrtvena i euharistijska. U središtu je Isusova osoba u njezinoj euharistijskoj dimenziji. On je kruh života ne samo po onome što čini, već osobito u sakramentu euharistije, mjestu sjedinjenja vjernika s Kristom, Isus-kruh je poistovjećen s njegovim čovještvom, istim onim koje će biti žrtvovano na križu za spasenje ljudi. Isusu je kruh – bilo kao Božja riječ bilo kao žrtvena žrtva – koja se daruje iz ljubavi za čovjeka. Daljnje mrmljanje Židova: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« (r. 52) razotkriva mentalitet nevjere onoga koji ne dopušta da bude nanovo rođen od Duha i koji ne želi prionuti uz Isusa.
Isus snažno i uporno potiče na blagovanje euharistijskog kruha kako bi se imalo udjela u njegovu životu: »Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!« (r. 53). Štoviše, naviješta izvanredne plodove za one koji sudjeluju na euharistijskoj gozbi: onaj tko ostaje u Kristu i ima udjela u njegovu vazmenom otajstvu ostaje s njime u prisnom i trajnom odnosu. Isusov učenik ima kao dar život u Kristu, koji kao uskrsnuće i besmrtnost (r. 39.54.58) nadilazi svako ljudsko očekivanje.
Ovo duboko i autoritativno Isusovo naučavanje u Kafarnaumu, čije bitne značajke više nego oko sakramenta u sebi, kruže oko postupne objave svega otajstva Isusove osobe i života.
Molitva
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje,
jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu,
al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit,
ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem,
s razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim,
ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja,
da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog,
živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,
Dokraj žića budi najslađi mu kruh.
Pelikane nježni Spasitelju moj,
blatna me u Krvi peri presvetoj.
I kap njena može svijet da spasi cijel,
da bez ljage bude posve čist i bijel.
Isuse kog sad mi krije veo taj,
žarku želju molim ti mi uslišaj.
Daj da otkrito ti lice ugledam
i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ja sam kruh živi koji je s neba sišao« (Iv 6,51)
