Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 7, 6. 12-14)
U ono vrijeme, reče Isus svojim učenicima:
⁶ »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.« ¹² »Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine; činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci! ¹³ Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. ¹4 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«
Poticaj na razmišljanje
Nalazimo se pred nekim Gospodinovim izrekama koje je evanđelist sabrao u veliki „Govor na gori“. Tekst koji se naviješta u bogoslužju ispušta retke koji se odnose na »dobre darove« koje ljudi međusobno razmjenjuju i kojima Otac nebeski obdaruje one koji ga zaištu.
Prva od tih izreka tiče se korištenja »svetinjama«. Značenje tog izraza nije jasno, no možemo pod tim podrazumijevati evanđeosku riječ i, u konačnici, euharistiju (Didachè, 9,5). Čini se da je ovdje naslućeno ono što će biti nazvano „disciplina šutnje“, koja se sastoji u tome da se sveta otajstva ne otkriju tuđincima a još manje osobama koje toga nisu dostojne. »Kad mi zatvaramo naša vrata prije slavljenja otajstava i isključujemo one koji nisu primili sakramente kršćanske inicijacije«, pojašnjava sv. Ivan Zlatousti »činimo to stoga što su mnogi odveć nepripravni za sudjelovanje u tim sakramentima«.
Izrazom »psi« bili su prezirno nazivani pogani, koji su po definiciji smatrani idolopoklonicima (usp. Mt 15,26s, gdje se koristi blaža riječ: »psići«). Svinjama, koje su poslovično smatrane nečistim životinjama, bili su smatrani oni koji nisu vršili odredbe Zakona (Dvije vrste životinja se ponovno nalaze u 2 Pt 2, 21s). Prema sv. Jeronimu »neki žele vidjeti u psima one koji su se, nakon što su povjerovali u Krista, vratili bljuvotini svojih grijeha; a u svinjama one koji još nisu povjerovali Evanđelju i koji se i dalje nalaze u kaljuži porokâ i nevjere. Nije dakle dobro takvim ljudima prebrzo povjeriti biser evanđelja, jer postoji opasnost da ga pogaze i okrenu se protiv nas, te nas pokušaju rastrgati«.
Pred božanskom dobrotom ljudi su »zli«, no ipak su sposobni davati kruh i ribu. Kakav nam pak »kruh« i kakvu »ribu« neće dati Otac s darom svog Sina? Ti »dobri darovi« su »jamačno i prije svega, viša dobra, kraljevstvo i Božja pravednost. Lk 11,13 veli »dat će Duha Svetoga« onima koji ga zaištu. Duh Sveti je najizvrsniji dar , koji je uvijek u skladu s Božjom voljom i uvijek biva darovan onima koji ga zaištu: duh života i preporođenja, razumijevanja Pisama, duhovno razlučivanje, različite karizme u zajednici. No mnoge druge stvari mogu biti „dobre“ u perspektivi Kraljevstva i njegove pravednosti: kao što su dobro zdravlje i svagdanji kruh; vječni mir i spokoj koji pogoduje uspješnom radu. (G. Miegge).
Dvanaesti redak predstavlja „zlatno pravilo“ kršćanskog djelovanja. Nalazimo ga, premda formuliranog u niječnom izričaju, i u Tob 4,15, kao i u drevnim duhovnim predajama. Nauk o dva puta već je bio formuliran u Starom zavjetu (Pnz 30,15-20), a preuzet će ga prva kršćanska kateheza (Didachè, 1,1). Slika vrata i puta upućuje na samog Krista (usp. Mt 22,16), koji je sebi pripisao tu dvostruku stvarnost (Iv 10, 7 ; 14, 6), kao i u Djelima apostolskim gdje se često pojavljuje.
Molitva
Preblagi Gospodine Isuse Kriste, uvedi me u luku spasenja i u život slave, nakon što sam hodio strmim putem pravednosti i prošao kroz uska vrata pokore. Nauči me da ne prihvatim nagovaranja prevaranata i daj mi da nasljedujem jednostavnost i nevinost duhovnih ljudi. Da se moje srce ne ukorijeni na zemlji, nego u nebu, kako bi se pokazalo da sam više vjeran u plodovima dobrih djela, a ne samo u pukim riječima. Daj da izvršim volju Oca nebeskog i da provedem u djelo tvoje riječi koje slušam, tako da me, ukorijenjenog u tebi, nijedna napast ne odijeli od tebe. Amen. (Ludolf Saksonski)
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Otac dobrim darovima obdaruje one koji ga zaištu« (Mt 7,2).
