Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 7,21-29)
U ono vrijeme, reče Isus svojim učenicima:
²¹ »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: „Gospodine, Gospodine!“, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. ²² Mnogi će me u onaj dan pitati: „Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?“ ²³ Tada ću im kazati: „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezbožnici!“
²4 Stoga, tko god sluša ove moje riječi , i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. ²⁵ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – sagrađena je na stijeni.
²⁶ Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi , a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. ²⁷ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
²⁸ Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. ²⁹ Tȁ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
Poticaj na razmišljanje
Završetak „Govora na gori“ sadrži upozorenje protiv mišljenja da se možemo spasiti zazivanjem božanskog imena koje nije popraćeno dosljednim životom ili karizmatskim djelovanjima koja nisu popraćena djelatnom ljubavlju (usp. 1 Kor 13), iako mogu biti znakovi vlastite vjere, kako uči Mk 16,17. »Prorokovanje, činjenje čudesa i izgon zloduha«, tvrdi sv. Jeronim, »ponekad ne otkrivaju zasluge onoga koji vrši te stvari: zazivanje Isusova imena jest ono što čini mogućim slične stvari, koje se dopuštaju na osudu onih koji zazivaju Krista i na korist onih koji tim stvarima svjedoče. Oni koji čine čudesa, premda preziru ljude, ipak uvijek časte Boga, u čije se ime čudesa događaju«. Alternativa pred koju smo stavljeni sažeta je u riječima „reći“ i „činiti“. Valja, zatim, primijetiti da Krist to dovodi u vezu sa sobom (reći će mi..; moje riječi) na posljednjem sudu (usp. Mt 25). Znakovito je naglašavanje riječi mnogi: »Mnogi će mi reći…«. U izvornom tekstu stoji napisano: »ja ću tada izjaviti«, s jasnom aluzijom na „dan Gospodnji“, sudnji dan. Činjenica da Krist izjavljuje da ih ne poznaje (kao u prispodobi o ludim djevicama: Mt 25,12), takvi »bezakonici« (usp. Mt 13,41; 24,12, gdje se pojavljuje izraz), podsjeća na židovsku formulu izopćenja koju izgovara učitelj, a koja je za posljedicu imala privremenu suspenziju učenika.
Govor na gori ponavlja veliku shemu blagoslova i prokletstava pred koje je bio stavljen narod saveza (Lev 26; Pnz 28) i završava izrazom »ruševina velika«, koja je u osobitoj suprotnosti s početnim riječima: »Blaženi…«. Valja također primijetiti simbolizam koji se krije u izrazima „stijena“ (Krist) i „kuća“ (Crkva).
Krist na koncu govori o dvostrukom slušanju: onom površnom i ležernom, i onom činjeničnom, kao i o različitom ishodu jednog i drugog. Nije bez razloga što nas Gospodin u Lukinom evanđelju upozorava riječima: »Pazite dakle kako slušate« (Lk 8,18). O dvostrukom slučaju govori i Jakov u svojoj poslanici (Jak 1,22-25). »Čovjeka, dakle, u riječi ne plaše nebulozna praznovjerja, jer se ne može razumjeti drugačije kiša, kad se koristi kao simbol nekog zla; ne plaše ga ljudska ćaskanja, koja su, pretpostavljam, uprizorena vjetrovima, odnosno rijekom ovog života koja teče, da tako kažemo, po zemlji s tjelesnim porivima… Tko se daje voditi ovim trima stvarnostima, završit će u bespuću. Naprotiv njima nipošto nije zaplašen onaj čija je kuća sagrađena na stijeni, odnosno onaj koji ne samo da sluša, nego i vrši Gospodinovu riječ. A svim tim slučajevima podložan je onaj koji je sluša a ne vrši: zapravo nema čvrstog temelja, nego slušajući a ne vršeći, izgrađuje svoj pad« (sv. Augustin).
Molitva
Gospodine, hoću li biti među onim mnogima koje ćeš na sudnji dan bez oproštenja udaljiti od tvoga lica? Koliko li sam puta zazvao tvoje ime! Koliko li sam zvučnih djela učinio u tvoje ime! Ali sve to nije bilo popraćeno čvrstoćom moje duhovne građevine. Površnost, nedosljednost i nepostojanost priječe mi da izgradim kuću dostojnu postati tvojim trajnim prebivalištem.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Mudar čovjek gradi kuću na stijeni« (Mt 7,24).
