Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 11,25-30)
U ono vrijeme reče Isus:
²⁵ »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. ²⁶ Da, Oče, tako se tebi svidjelo. ²⁷ Sve je meni predao otac moj i nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.
²⁸ Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. ³⁰ Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako«.
Poticaj na razmišljanje
Ovaj se ulomak, koji se gotovo u istom obliku nalazi i u Lk 10,21s, naziva ‘Isusov Magnificat‘. Sinoptici svjedoče da je Isus po svom čudesnom rođenju na jedinstveni način bio svjestan da je Sin Božji. Dovoljno je nekoliko redaka da se otkrije srce tog Sina i da se osjetimo pozvani nastaniti se u njemu. Kontekst, kojega zbog redakcijskih razloga Matej i Luka tek neznatno mijenjaju, u oba slučaja osvjetljava apsolutnu oprečnost između općega mijenja ljudi i Božjih misli (usp. Iz 55,8s).
Isus blagoslivlja »Gospodara neba i zemlje«, nazivajući ga bliskim obiteljskim nazivom »Oče«, i hvali njegovu mudrost koju, jer je neistraživa u svojoj jednostavnosti, čovjek ne može osporiti naporom svoje oštroumnosti i učenosti. Božja mudrost ostaje čisti dar, objava Jednostavnoga jednostavnima (nēpíoi: r. 25). Jedino ti »maleni«, doista mogu sasvim prirodno prihvatiti otajstva kraljevstva nebeskog što ih Isus naviješta. On to veoma jasno potvrđuje: to je Očev naum. U toj nam pak tvrdnji Isus pokazuje svoje vlastito nutarnje lice, određeno najiskrenijim prihvaćanjem volje Boga od kojega sve prima i kojemu sve vraća u poslušnosti ljubavi (r. 26-27a). Ta poslušnost otvara put savršenom zajedništvu s Bogom, koje se u biblijskom govoru izriče riječju ‘poznavanje’: to nije pojmovno znanje, već životni odnos u koji nas Sin može uvesti (r. 27b).
Usvajajući drevni poziv Mudrosti (Izr 8, 5; 9, 5), on zove k sebi one koji su pritiješnjeni teretom životnih nevolja i nudi sasvim drugačiji jaram od onoga zakonskog. Doista, podvrgnuti se Isusovom naučavanju ne znači natovariti si na vrat određeni broj zapovijedi koje treba izvršavati, nego od njega naučiti blagost i poniznost srca, koji kušnju čine slađom, a nevolju lakšom (r. 28-30). Tko tako suobličuje vlastito srce srcu Sina počiva u Očevom spokoju (r. 29b): teret ljubavi podupire onoga koji ga nosi.
Molitva
Molim te, Gospodine: obori skele moga ljudskog znanja; oslobodi me iskrivljene logike mojih razmišljanja; od moje ohole samodostatnosti i daj mi jednostavnost djeteta, da mognem svako jutro otkriti novost svega što se događa i što izgleda da je uvijek isto.
Gospodine, učini da postanem malen, kako bih se mogao osloboditi i biti među blaženima koji imaju oči da vide i uši da čuju velike stvari koje si došao objaviti. I tada ću moći razumjeti da si novi svjetski poredak, poredak pravednosti i mira, povjerio i u moje ruke. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Jaram je moj sladak i breme moje lako« (Mt 11, 30).
