Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 13, 1-23)
U ono vrijeme: ¹ Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. ² I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. ³ I zborio im je mnogo o prispodobama: »Gle, izađe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, nešto zrnja padne uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶ A kad sunce granu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. ⁷ Nešto opet padne u trnje, trnje uzraste i uguši ga. ⁸ Nešto napokon padne na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. ⁹ Tko ima uši, neka čuje!«
¹⁰ I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« ¹¹ On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. ¹² Doista, onomu koji ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. ¹³ U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. ¹⁴ Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: ‘Slušat će te, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! ¹⁵ Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide; ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.’
¹⁶ A blago vašim očima što vide i ušima što slušaju.¹⁷ Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli. ¹⁸ Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. ¹⁹ Svakomu koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. ²⁰ A zasijan na tlu kamenitom – to je onaj koji čuje riječ i odmah je s radošću prima, ²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog riječi nestane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. ²² Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše riječ, te ona ostane bez ploda. ²³ Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji riječ sluša i razumije, pa onda, daleko, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Poticaj na razmišljanje
U 13. poglavlju Matejeva evanđelja sabrano je sedam prispodoba o otajstvu kraljevstva nebeskog. To je nauk što ga Isus nudi brojnom mnoštvu, premda je svjestan da će ga malo njih prihvatiti: već su prve reakcije na njegovo poslanje to dale nagovijestiti. Pitanje koje postavljaju učenici (r. 10.) i Isusov odgovor (r. 11-17) još više potvrđuju značenje ove prispodobe koja otvara nîz. Doista, slikama sjemena i tla prikazana je sudbina Božje riječi, koja poput sjemena ima veliki životni potencijal, ali ga može razviti samo u mjeri prihvaćanja od strane slušatelja. Prispodoba nalikuje tvrdoj opni nekog sjemenja: zaštićuje značenje Isusovog naučavanja jer se »onome koji nema« iskrenu želju razumjeti i obratiti se »oduzima i ono što ima«: ravnodušno slušanje, trenutno i površno zanimanje (r. 10-13). Pa ipak Bog, u svojoj milosnoj dobroti, nadvladava tvrdoglavost koja otvrdnjuje ljudsko srce: sijač u prispodobi posvuda neštedimice baca svoje sjeme; u svakom slučaju »riječ Kraljevstva« (r. 19) se naviješta (r. 3s i 14s) i ponuđena je svakome na suradnju. A ta suradnja počinje pozornim i napetim slušanjem, spremnim za Riječ, tako da ona može duboko prodrijeti u srce i izliječiti ga (r. 15b). Doista, središte ljudskog bića može biti bolesno: tvrdoća, površnost, raznolikost sebičnih interesa su zla prikazana slikama tla na kojem se sjeme ne može razvijati (r. 19-22). Ali kad neko dobro srce prihvati Riječ, ona će jamačno biti učinkovita i donijeti svoj plod milosti, po mjeri u kojoj svaki pojedini odgovara na Božji dar. (r. 23).
Molitva
Isuse, božanski Sijaču, dođi dovršiti svoj posao na njivi koja smo mi. Pripravi tlo, oslobodi ga od trnja i kamenja, zaori dubokim brazdama tvrdu zemlju, okopaj, poravnaj busenje a onda, hodajući poljem dugim koracima, uzvišenim pokretom tvojih dugih ruku razbacuj po njoj sjeme.
Isuse, božanski Sijaču i sjeme vječnoga života, dođi, u ovaj milosni čas, sijati u naša srca tvoju Riječ, tebe samoga, i učini da proklijemo, procvjetamo i budemo plodonosni u zemaljskoj crkvi koja hodočasti u nebeske žitnice. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!« (Lk 11, 28).
