Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 17, 1-9)
U ono vrijeme:
¹ Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, ² i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. ³ I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. ⁴ A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« ⁵ Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga« ⁶ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. ⁷ Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« ⁸ Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. ⁹ Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Poticaj na razmišljanje
U Matejevu tekstu pripovijest o preobraženju se otvara kronološkom napomenom -»nakon šest dana« – koja ga povezuje s onim što je prethodilo, a to je Petrova vjeroispovijest, na prvi otvoreni Isusov naviještaj svoje muke i na izjavu da, ako se želi biti njegovim učenikom, neophodno ga je slijediti na križnom putu. Dakle, »nakon šest dana«, Učitelj vodi trojicu učenika na visoku goru da ih osnaži predokusom obećane slave nakon trpljenja. U toj uzvišenoj samoći Isus im »preobraženjem« pokazuje svoj božanski sjaj (2. r.). Matej osobito naglašava svjetlost i blještavilo koji iz njega isijavaju, dozivajući na taj način u pamet lik Sina čovječjega iz Dan 10 i pripovijest o Božjem očitovanju na Sinaju (Izl 34, 29-33). Trajna podsjećanja na starozavjetne teofanije (Izl 19, 16; 24, 9; 1 Kr 19, 11) naznačuju da se događa nešto silno važno: u Isusu se stari savez preobražava u »novi i vječni savez«. Ukazanje Mojsija i Ilije svjedoči da je Isus ispunjenje Zakona i Proroka, onaj koji će narod dovesti u pravu obećanu zemlju i koji će ga obnoviti u cjelovitosti vjere u Boga.
Petrovo upletanje (4. r.) naznačuje liturgijski kontekst događaja preobraženja: blagdan Sjenica, najradosniji blagdan, sav u svjetlu, kojim se obnavljao spomen na vrijeme izlaska kad je Bog silazio među svoj narod te i sâm boravio u šatoru, šatoru sastanka. Oblak Prisutnosti (hebr. šekiná), koji sada silazi i prekriva nazočne, ostvaruje bogoslužje i dovodi ga do punine: kako izjavljuje glas s neba, Isus je »najveći« prorok, kojega je navijestio sâm Mojsije (Pnz 18, 15), a to je stoga jer je ljubljeni Božji Sin. Pred tim izvanrednim očitovanjem slave, strah učenika je velik. Isus ih umiruje djelom i riječju (7. r.), kao Sin čovječji iz Danijelova viđenja. Time više je za učenike uznemirujuće i neshvatljivo ono što im on veli, kad je ostao sâm: Sin čovječji – slavni lik koji se očekuje da okonča povijest – morat će se suočiti sa smrću, i uskrsnuti.
Molitva
Isuse, ti si Gospodin: isijavajući svjetlošću pokazao si svoje lice učenicima; koji prethodno bijahu rastuženi najavom tvoje patnje, a sada drhte pred slavom koja zrači iz tebe. Tvoje otajstvo ih uvijek nadilazi.
Ti si Gospodin: kao Očev ljubljeni Sin, prvi si prošao, a sada otvaraš pred nama put poslušnosti vjere koji se čini nemogućim, ustrajnosti koju smatramo beskorisnom, nade koja se čini neodrživom.
Ti si Gospodin: a mi ti se želimo povjeriti, jer hod je veoma mukotrpan, a put je mračan; sami ne znamo njime ići, no s tobom, našim dobrim Pastirom, staza je sigurna, strah pobijeđen, trud velikodušno prikazan.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Pošalji svjetlost svoju i vjernost: neka me vode, neka me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!« (Ps 43, 3)
