Srijeda devetnaestog tjedna kroz godinu

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 18, 15-20)

U ono vrijeme: reče Isus svojim učenicima: ¹⁵ »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. ¹⁶ Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. ¹⁷ Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
¹⁸ Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. ¹⁹ Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. ²⁰ Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«


Poticaj na razmišljanje

Današnji evanđeoski ulomak pripada Isusovoj ‘Besjedi o Crkvi’ (ili besjedi o bratstvu) a Matej ga donosi iza prispodobe o izgubljenoj ovci i o Isusovoj skrbi za »malene«, to jest osobe najslabije u vjeri, a onda i najizloženije opasnosti obeshrabrenja i bijega. Sâm ulomak može se čitati kao primjer potrage i pomoći izgubljenoj ovci.
Površno čitanje ovog teksta može ostaviti dojam tvrdog govora, koji detaljno navodi nîz disciplinskih normi i koji se zaključuje sudskom presudom. U stvarnosti čitav je ulomak prožet pastirskom skrbi za spasenje najslabije braće i poticanjem da se svi osjetimo odgovornima doprinijeti obraćenju brata koji je sagriješio.
Kategorička zapovijed »idi« (r. 15) daje naslutiti da je potrebna određena hrabrost kako bi se pozvalo brata koji je pogriješio, da pritom treba prevladati određeni nutarnji otpor, no dobro brata vrijedi više od spomenute neugodnosti i za nj se rado žrtvuje vlastita ‘ugodnost’. Isus ovdje predlaže da u bratskom opominjanju slijedimo put po susljednim dionicama. Pa ako će krajnje zahvaćanje zajednice imati negativan ishod, veli Učitelj, ostaje službeno priznanje odijeljivanja brata od Crkve. Nije riječ o ‘izopćenju’ u pravom smislu riječ, već o izričitom proglašavanju stanja koje se već dogodilo: »Neka ti bude kao poganin i carinik« (r. 17), to jest zajednici kao tuđinac.
Naglasak na suglasju postaje očit u završnim riječima (r. 19s): zajedništvo srdaca – što se na grčkom kaže ‘sintonia’ ili ‘sinfonia’ – koje se usuglašuje da zatraži sve što jamči uslišanje molitve, kao i zajedništvo »u Isusovu imenu«, to jest sabrati se oko njegove osobe prianjajući uz njegovu riječ i uz njegovo poslanje u povijesti, jamči Božju prisutnost. Evanđeoski ulomak bi se sada mogao ponovno čitati počevši od tih zadnjih redaka, u svijetlu kojih se osvjetljuje pravo lice Crkve: zajednice ljubavi koja svoje korijene ima duboko u otajstvu Krista, u otajstvu Ljubavi do kraja.


Molitva

Pomozi mi, Isuse, da u tišini ostanem podno tvoga križa, slušam ovu tvoju Riječ i daj da ona dopre do mene i da me oblikuje. Jedino Riječ tvoga križa ogoljuje istinu mog života i otkriva svaku njegovu laž. Isuse, ta mi tvoja Riječ sudi, i to strogo, no ja se pred njom više ne znam sakriti, više se ne želim sakrivati. Začuđen i radostan poput djeteta otkrivam da, dok ta tvoja Riječ »ranjava i ranu povija« (usp. Job 5, 18), iz nje se rađa novi život.
Otkrivam da ti »koriš onoga koga ljubiš kao otac sina koga voli« (usp. Izr 3, 11). Otkrivam da po tvom prekoravanju i opominjanju ti »me koriš, odgajaš i poučavaš kao pastir stado svoje« (usp. Sir 18, 13). I također otkrivam da me Riječ križa privlači k sebi i njezina božanska moć prihvaća onu moju slabost koju nisam skrio i njezino zlo preobražava u dobro. Isuse, pomozi mi da budem kao ta tvoja Riječ. Amen.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20).