Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 18, 21 – 19, 1)
U ono vrijeme: ¹⁸ ²¹ Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« ²² Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.²³ Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. ²⁴ Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. ²⁵ Kad nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. ²⁶ Nato sluga pade ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ ²⁷ Gospodar se smilova tome sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.
²⁸ A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ ²⁹ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i vratit ću ti.’ ³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.
³¹ Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. ³²Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski učinit s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
¹⁹ ¹ Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.
Poticaj na razmišljanje
Nalazimo se u srcu takozvane ‘Besjede o Crkvi’ (ili o zajedništvu), koja zauzima čitavo 18. poglavlje Matejeva evanđelja . Prva koja je prozvana je kršćanska zajednica, crkva, »skup pozvanih« (r. 17). Besjeda nije više upućena strancima, nego braći koja žive zajedno. Riječ je o tome da se dade konzistentnost bratskoj ljubavi: »Gospodine, koliko puta…?«. Petrovo pitanje je jasno (r. 21). On si postavlja problem granice, količine oproštenje…» Do sedam puta?«. Kao da se kaže: Pazi spreman sam te podnositi do određene mjere, a onda dosta! Strpljenju ima kraj!«
Isus odgovara i, kao i obično, čini to prispodobom (r. 23-24), tako da tko želi razumjeti, razumije. To je vrsta drame u tri čina, s okusom mudrosti, koju drugi sinoptici ne spominju. Njezini likovi su čovjek-kralj i njegove sluge. Prvi čin, sastavljen po paradoksalnoj logici, otvara dramu: ovaj kralj odlučuje urediti račune sa svojim slugama. Dovedoše mu jednog slugu sa silno velikim dugom: deset tisuća talenata. Nemoguće isplatiti. Jedan talenat je odgovarao otprilike težini od 36 kg srebra, odnosno deset tisuća denara; a ako je 1 denar bio prosječna dnevna plaća jednog radnika, sluga ne bi imao dovoljno godina života da svojim radom isplati taj dug! Pa kad bi kralj i prodao (kako je prijetio) tog sluga sa svom njegovom obitelji i imetkom, ne bi baš puno zaradio (od prodaje roba mogli se zaraditi najmanje pet stotina, a najviše dvije tisuće denara). Prijedlog sluge da će vratiti sav dug, stoga je potpuno besmislen. No ono što začuđuje je postupak kralja-gospodara, koji se u jednom trenutku sažalio. To je prvi obrat koji se traži od Petra i s njime – kao glasnogovornikom zajednice – od svakog učenika: priznati se dužnikom, koji ni na koji način ne može vratiti svoj dug, i kojega je Bog obdario ‘nad-darom’, nezasluženim i potpuno besplatnim.
No, nakon što se izvrši prvi obrat, potrebno je učiniti drugi obrat, a to je uzajamno bratsko opraštanje bez granica: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam« (r. 22). Ulazimo u drugi čin drame: kralj-gospodar je iščeznuo s pozornice, ostali su samo sluge. Drugi sluga duguje sto denara prvom (onome komu je oprošten silno veliki dug); bilo bi dovoljno samo malo strpljenja, baš onako kako to s razlogom (legitimno) traži drugi sluga, i sve bi se moglo riješiti. Ali – evo prave drame! – prvi sluga ne želi čekati i zahtijeva, i to nasilnim putem, da mu se dadne ono što smatra da je njegovo. Bez krzmanja odlučuje prekinuti svaki odnos s drugim: »baci ga u tamnicu« (r. 30).
Posljednji čin prispodobe – nije potrebno reći – je posljedica zloga postupanja sluge. Kralj donosi doista tešku presudu (r. 34), a razlog za nju je u tolikoj mjeri općeprihvaćen da biva izrečen zaključnim retoričkim pitanjem (r. 33).
Molitva
Presveti naš Oče: Stvoritelju, Otkupitelju, Tješitelju i Spasitelju naš. »Otpusti nam duge naše«: po tvom neizmjernom milosrđu, po muci svoga Sina i po zagovoru i zaslugama Blažene Djevice Marije i svih tvojih svetih. »Kako i mi otpuštamo dužnicima našim«. Amen (Sv. Franjo Asiški).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Gospodar se smilova tome sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti« (Mt 18, 27 ).
