Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 1, 39-56)
³⁹ U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. ⁴⁰ Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹ Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga ⁴² i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³ Tȁ otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ⁴⁴ Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. ⁴⁵ Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
⁴⁶ Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, ⁴⁷ klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, ⁴⁸ što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. ⁴⁹ Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! ⁵⁰ Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. ⁵¹ Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. ⁵² Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. ⁵³ Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. ⁵⁴ Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: ⁵⁵ spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
⁵⁶ Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Poticaj na razmišljanje
Marijin pohod Elizabeti slika je trajnoga pohoda Marijina svakom čovjeku, cijelom čovječanstvu, svakoj ljudskoj obitelji, napose svakoj ženi-trudnici. Ona je Majka života, naša domaćica i zagovornica. Elizabeta hvali vjeru kojom se Marija uključila u veliko djelo Božjega spasenja i postala suradnicom Božjom. Sva je ljepota Marijina od Boga; od Boga je njezino bezgrješno začeće, od njega je njezina povlastica da može istovremeno biti i djevica i majka, od Boga je što je dušom i tijelom uznesena na nebo. Na Marijin »Veliča« papa Ivan Pavao II. na Veliku Gospu 1980. nadovezuje ovo svoje razmišljanje: »Crkva stavlja u usta Uznesene, Majke Božje hvalospjev ‘Veliča’. Kojom novom istinom zvone te riječi što ih je jednog dana Marija proglasila za vrijeme pohođenja Elizabeti? »Duh moj klikće u Bogu, mome Spasitelju… Jer, velika mi djela učini Svesilni« (Lk 1,27.49). Učinio ih je odmah od početka, od početka njezina začeća u krilu njezine majke Ane, kada je nju, izabranu od vijeka za Majku svoga Sina, Bog oslobodio jarma baštine grijeha istočnoga. I zatim, kroz godine njezina djetinjstva, kada ju je pozvao da bude posve njegova, u njegovoj službi, kao zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama. A onda, preko Navještenja, u Nazaretu, i kroz betlehemsku noć, potom kroz svih trideset godina Isusova skrovita života u Nazaretu. Zatim po iskustvima u godinama naučavanja njezina Sina, Krista i u strahovitom trpljenju njegova križa te zori uskrsnuća. Doista, »velika mi djela učini Svesilni, Sveto je Ime njegovo!« (Lk 1,49). U ovaj se čas dovršava posljednji čin zemaljske dimenzije, čin koji je u isto vrijeme prvi u nebeskoj dimenziji. U krilu vječnosti. Marija proslavlja Boga, svjesna da će je zbog Njegove milosti slaviti sva pokoljenja jer »milosrđe je njegovo od koljena do koljena nad onima koji ga se boje« (Lk 1,50). I mi zajedno s Marijom hvalimo Boga za sve što je učinio za nju, poniznu svoju Službenicu. Slavimo ga! I oživimo svoju nadu i ufanje, nadahnjujući se uvijek iznova na tom Gospinu blagdanu. U riječima hvalospjeva Veliča očituje se sve srce naše Majke. One su nam danas kao njezina duhovna oporuka. Svatko od nas treba da Marijinim očima gleda svoj vlastiti život, povijest čovjeka i čovječanstva. U tom smislu prekrasno je rekao sv. Ambrozije: »Neka u svakome od nas bude duša Marijina da u nama slavi Gospodina. Ako je po tijelu samo jedna majka Kristova, po vjeri sve duše rađaju Krista, jer svaka u se prima Riječ Božju«. Riječi nam Marijine otvaraju novi pogled na život. Pogled ustrajne i dosljedne vjere; vjere što je svjetlo svagdašnjem životu. Svjetlo našim danima, nekad mirnim ali češće olujnim i teškim. Vjere što napokon prosvjetljuje i samu tamu smrti svakoga od nas.
Molitva
»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka« (Lk 1, 46-55).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Veliča duša moja Gospodina« (Lk 1, 46).
