Rođen je u Kani Galilejskoj. K Isusu ga je doveo apostol Filip. Prema predaji nakon Gospodinova uzašašća na nebo propovijedao je evanđelje u Indiji i ondje je podnio mučeništvo.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 1, 45 – 51)
U ono vrijeme: ⁴⁵ Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« ⁴⁶ Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.«
⁴⁷ Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu »Evo istinitog Izraelca u kom nema prijevare!« ⁴⁸ Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« ⁴⁹ Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!«
⁵⁰ Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: „Vidjeh te pod smokvom“, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« ⁵¹ I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nas Sina Čovječjega!«
Poticaj na razmišljanje
Isus za Bartola, kojeg evanđelist Ivan naziva Natanael, kaže da je istinski Izraelac (r. 47). Bartol je vjerojatno bio učitelj zakona, pismoznanac (r. 45), i po običaju mudrih ljudi sjedio je pod smokvinim stablom (r. 49). Isus ga poziva da svrne svoj pogled (da mogne »vidjeti«), i malo pomalo preko njegova čovještva dopre do njegova mesijanstva, a onda od njegova mesijanstva do vazmenog otajstva njegova poniženja i uzdignuća (»uzlaziti« i »silaziti«). U tom trenutku Natanael postaje »istiniti Izraelac« (r. 47), jer on gleda Boga, kojega je njegov predak patrijarh Jakov uzalud nastojao ugledati u viđenju anđela koji silaze i ulaze nebeskim ljestvama (usp. Post 28, 10-17).. Što je potrebno da i mi također zavrijedimo naziv »istiniti Izraelci«? Čisto osjećajna privrženost djetetu Isusu? Čisto ljudsko odobravanje njegovih »ideja«? Ili pak, što je mnogo važnije, vjera u njegovo vazmeno otajstvo, svakodnevno življena u hodu za njim?
Molitva
»Bože otaca naših i Gospodine milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir, i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom, da vlada nad stvorovima tvojim, i da svijetlom upravlja u svetosti i pravednosti, i da sud sudi dušom pravičnom: daj mi mudrost, prisjednicu svog prijestola, i ne odbaci me između djece tvoje. Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjeran, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio. S tobom je mudrost, koja zna djela tvoja, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim očima, i što je pravo po tvojim zapovijedima. Pošalji je s nebesa svetih, i otpravi je od svojeg slavnog prijestola, i da spoznam što je tebi milo. Jer ona sve zna i razumije, ona će me razborito voditi u pothvatima mojim, i štititi svojom moći.« (Mudr 9, 1-6. 9-11)
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Evo istinitog Izraelca u kom nema prijevare!« (Iv 1, 47).
