Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Mt 3, 13-17)
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu ¹³ »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. ¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji ¹⁵ da svaki koji vjeruje , u njemu ima život vječni. ¹⁶ Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. ¹⁷ Tȁ Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Poticaj na razmišljanje
U ovom ulomku Isus otkriva vlastiti identitet i sudbinu koja ga očekuje, poslanje primljeno od Oca i njezin ishod među ljudima. Nakon što se je poistovjetio sa slavnim likom Sina čovječjega koji je sišao s neba (r. 13), Isus se sada uspoređuje s brončanom zmijom što ju je Mojsije podigao u pustinji da od sigurne smrti izbavi grešni narod (r. 14; usp. Br 21, 8s.). Da bismo razumjeli taj govor, valja ući u svijet simbola, kojima obiluje Ivanovo evanđelje. Zmija doziva u sjećanje smrt, ali također i njezinu suprotnost. Naime, u civilizacijama s kojima je Izrael bio u dodiru, ona je označavala plodnost. Pribijanje Isusa na križ kao prokletnika, uz to što predstavlja najveću moguću grozotu, ujedno je i vrhunac njegove slave. Ovdje nalazimo prvi izraz ivanovske teologije u kojem se uzdignuće na križ podudara s Kristovom proslavom, jer se upravo na križu u svoj svojoj punini očituje Božja spasonosna ljubav. To se još jasnije izriče u slijedećim recima: ljubav je ono što pokreće Oca da dade Jedinorođenca, kako bi čovjek prešao iz smrti grijeha u život vječni (r. 16). Dar pak traži prihvaćanje vjere: u pustinji je trebalo gledati u mjedenu zmiju, sada treba vjerovati u Isusa. Sin je poslan izvršiti djelo spasenja (r. 17), i svaki pojedini čovjek, prianjajući uz to djelo ili ga odbacujući, određuje svoju sudbinu.
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, vječni Svećeniče, ti znaš suosjećati s našim ranama, jer si i sâm u svemu bio iskušavan. Daj da i danas čujemo tvoj glas, tvoju Riječ, i da nam srca ne otvrdnu. Učini da se i mi damo raniti ljubavlju i trpljenjem kako bismo s vjerom prionuli uz presvetu volju Očevu. Ti si bio vjeran sve do križa da nam otvoriš put u nebo. Daj da snažnije osjetimo hitnost da postanemo sveti, potpuno predani drugima da ih podupremo, utješimo, da im budemo vjerni suputnici. Nismo te susreli i upoznali svojom zaslugom: to je milosni dar, koji se stalno obnavlja i zadivljuje nas; neka svi ljudi uzmognu na našem licu vidjeti radost što ti pripadamo, nestrpljivost da te naviještamo, želju da vazda živimo u nebeskom Jeruzalemu, gdje ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i vladaš, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu« (Iv 3, 17)
