Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 20, 1-16a)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: ¹ »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. ³ Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. ⁵ Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. ⁶ A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ ⁷ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’⁸ Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih’ ⁹ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po jedan denar.¹⁰ Pa kad dođu oni prvi pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. ¹¹ A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ¹² ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’¹³Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? ¹⁴ Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ ¹⁶ Tako će posljednji biti prvi a prvi posljednji.«
Poticaj na razmišljanje
Jedan gospodar, jedan vinograd, nekoliko radnika uzetih u nadnicu. Ova prispodoba, što nam otvara otajstvo kraljevstva Božjeg, opisuje ponovljene pozive gospodara vinograda i odgovore radnikâ u određeno doba dana. Kao u svakoj prispodobi pripovijedanje ide k svom vrhuncu, ondje gdje se događa temelji raskid s uobičajenim načinom razmišljanja o nekom događaju. Iznenada u slijed događaja prodire neka druga logika, koja pripovijedanje odvlači negdje drugdje, navodeći na nove misli, odnose i aktivnosti. Iznenađujući trenutak je podjela plaće, na koncu dana, trenutak u kojem su očekivanja radnikâ – i naša – potpuno iznevjerena. Zašto se, pobogu, onaj koji je radio tek jedan sat, vrednuje kao onaj »koji je podnosio svu tegobu dana i žegu« (r. 12)? Božje djelovanje je tako novo, različito u odnosu na djelovanje ljudi, koje se čak može činiti nepravednim. Pa ipak: »Prijatelju, ne činim ti krivo« (r. 13.), odgovara gospodar vinograda. Kao da kaže: ako sam nagradio one posljednje, tebi nije oduzeto ništa što je tvoje. Prispodoba se dakle spušta do korijena različite logike koja, s jedne strane vodi Božje djelovanje, a s druge strane očekivanja čovjeka: završnim pitanjem navodi na razmatranje događaja u odnosu na »oko« slušatelja, oko kao očitovanje srca. »Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?« (usp. r. 15b). Isus nas dovodi na obzor Kraljevstva počevši od drugačijeg načina ‘gledanja’ na dobrotu, pravednost i ljubav.
Molitva
Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim. (Sv. Augustin, Ispovijesti, X, 27)
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Moje misli nisu vaše misli« (Iz 55, 8)
