Rođen je 25. svibnja 1887. godine u talijanskom gradiću Pietrelcina. Sutradan, na krštenju dobio je ime Francesco (Franjo). Kao mladić ušao je u novicijat braće kapucina i postao redovnik, brat Pio. Za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910. godine u katedrali u Beneventu. U rujnu 1916.godine poslan je u samostan u San Giovanni Rotondo gdje, uz kraće prekide, ostaje do smrti 23. rujna 1968. godine. Ondje je na sebe primio znakove muke Gospodinove, tzv. stigme. U svom se je djelovanju osobito posvetio bolesnicima i siromasima. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. lipnja 2002. godine.
Čitanje svetog evanđelja po p Luki (Lk 9, 1-6)
U ono vrijeme: ¹ Isus sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. ² I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. ³ I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! ⁴ U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. ⁵Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.« ⁶ Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.
Poticaj na razmišljanje
Poslanje i siromaštvo. U Lukinoj inačici poslanja dvanaestorice apostola propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike Isusov se nagovor ograničava na one stvarnosti kojima je bilo obilježeno apostolsko iskustvo prve Crkve. Znakovito je Lukino naglašavanje siromaštva. On jen uvjeren da siromaštvo ima vrijednost u sebi samoj, jer je ono pokazatelj raspoloživosti za nadolazeće kraljevstvo Božje.
Molitva
Gospodine, ne daj da mi ruke budu zatvorene, neka se uvijek otvaraju prema svakome. Daj mi ruke otvorene, marljive i darežljive, onakve kakve si ih na križu raširio, da ih ne bih više nikada ni pred jednim čovjekom mogao zatvoriti. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.« (Lk 9, 2)
