Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 21, 28-32)
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim:
²⁸ »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ ²⁹ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. ³⁰ Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. ³¹ Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! ³² Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
Poticaj na razmišljanje
Ova prispodoba koju je Isus ispripovjedio za svoga posljednjeg boravka u Jeruzalemu, prije muke i smrti, pokazuje kako pred izričitom i zapovjednom voljom Oca, obojica sinova odvajaju riječi od djelâ i da u nutrini svog srca mijenjaju vlastito mišljenje.
Prvi iskazuje poštovanje i formalnu poslušnost očevim riječima: »Evo me, gospodaru«. No nema nakanu te riječi provesti u djelo, nego iskazuje neposlušnost. Drugi ostavlja dojam da je iskreniji. Kaže ocu da se ne slaže s njegovom voljom. No, predomislivši se (r. 29), posluša. Drugi sin je odlučio izvršiti Očevu volju, nakon što se je predomislio, odnosno obratio, kako naglašava Isus. On je od svojih slušatelja zatražio da se izričito izjasne o ponašanju dvojice sinova: »Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« (r. 31.) Prozvani nimalo ne dvoje: »Onaj prvi«.
Isus je rekao, opet u Matejevom evanđelju (7, 21-23; usp. Lk 6, 46): »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’«.
Može se činiti da pokajanje i obraćenje polaze od ‘poznavanja’ zakona koji propisuje norme ponašanja. U stvarnosti su ukorijenjeni u srcu osobe koja u zakonodavcu ne prepoznaje gospodara nego oca. U osobi koja u zakonu vidi izraz očeve volje – oca koji želi usrećiti sina, premda zakon od sina traži napor i žrtvu.
Molitva
Daruj mi, predobrostivi Isuse, svoju milost, da bude sa mnom, sa mnom da radi i sa mnom da ustraje do kraja. Onda mi daj svagda željeti i htjeti što je Tebi prijatnije i draže. Tvoja volja budi mojom, a moja neka svagda Tvoju slijedi i najljepše se s njom slaže. Što se Tebi, to se i meni htjelo ili ne htjelo. Neka ne mogu što drugo htjeti ili ne htjeti, nego što Ti hoćeš ili nećeš! Daj, da za sve što je zemaljsko, umrem, i zbog Tebe da mi bude milo, ako me prezru i ako budem nepoznat u ovom svijetu. A nadasve želim u Tebi otpočinuti, i srce moje da se u Tebi smiri. Ti si pravi mir srcu i pokoj mu jedini; izvan Tebe sve je teško i nemirno. U tom miru, to jest u Tebi jedinom, najvećem i vječnom dobru, spavat ću i počivati. Amen (Toma Kempenac).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!« (Mt 21, 31)
