Rođen je 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji. Školu je pohađao u Rimu i ondje je kršten. Odlučivši živjeti asketskim životom, odlazi na Istok, gdje biva zaređen za svećenika. Po povratku u Rim postaje tajnik pape Damaza i počinje višegodišnji rad na novom latinskom izdanju Svetog Pisma, koje je postalo poznato pod nazivom »Vulgata«. U tu svrhu odlazi u Svetu zemlju i nastanjuje se u Betlehemu, gdje je i umro 420. godine. Napisao je brojna djela, osobito tumačenja Svetog Pisma.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 9, 57-62)
U ono vrijeme: ⁵⁷ Dok su išli putem, Isusu se približi netko i reče: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« ⁵⁸ Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« ⁵⁹ Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« ⁶⁰ Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« ⁶¹ I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« ⁶² Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«
Poticaj na razmišljanje
Dok se Isus približavao jednom selu, neki neznanac nalazi u njemu ključ svega svog postojanja i obećava da će ga slijediti (r. 57.). Isus tada suočava čovjekovu želju sa stvarnošću Božjega poziva: riječ je o izokretanju čitavog postojanja. Hod za Kristom je put potpunog predanja volji Očevoj, znak svega toga je stanje potpunog siromaštva u kojem učenik mora biti spreman živjeti (r. 58.). Ono što je nekoć bilo izvor sigurnosti, sada to više ne može biti. Jedini izvor postojanosti, jedina sigurnost je Krist. Pa i pred zahtjevom da se treba osloboditi od vlastitih obiteljskih obveza, Isus je veoma jasan: ništa ne može biti stavljeno ispred njegove ljubavi (r. 59s.), da bi učenik imao srce slobodno i sposobno usvojiti Kristove osjećaje, i da se može potpuno predati volji Očevoj za izgrađivanje njegova Kraljevstva (r. 62.).
Molitva
Samo ljubav može raširiti moje srce. O Isuse, otkad ga taj slatki plamen uništava, ja radosno trčim putem tvoje nove zapovijedi. Hoću trčati njime do onoga sretnoga dana kada ću se uključiti u djevičansku pratnju i moći slijediti tebe u beskrajnim prostorima, pjevajući tvoju novu pjesmu koja mora biti pjesma Ljubavi. (Sv. Terezija od djeteta Isusa).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio« (Lk 9, 58)
