Rodila se u Alençonu u Francuskoj 1873. godine. Još kao djevojčica ušla je u samostan karmelićanki u Lisieuxu. Njegovala je osobito evanđeosku malenost i poniznost te pouzdanje u Boga. U tome je riječju i primjerom poučavala novakinje. Prinijela je život za spas duša i rast Crkve. Umrla je 30. rujna 1897. godine.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 10, 1-12)
U ono vrijeme: ¹ Odredi Gospodin drugih sedamdeset dvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. ² Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. ³ Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. ⁴ Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. ⁵ U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ ⁶ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. ⁷ U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Tȁ vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« ⁸ »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi ⁹ i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ ¹⁰ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ¹¹ ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ ¹² Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Poticaj na razmišljanje
Evanđelist Luka smješta poslanje učenika u okvir Isusova putovanja u Jeruzalem, koji jasno označuje hod Crkve i život kršćanina u svijetu. Isus ih šalje nakon što je u prethodnom ulomku razjasnio zahtjeve koje treba prihvatiti onaj tko želi slijediti njegov put. On je već u prethodnom poglavlju (9, 1-6) sličnim riječima opisao poslanje Dvanaestorice. Ovdje šalje 72 učenika- taj broj podsjeća na sedamdesetoricu izraelskih starješina – koji su bili svjedoci Božje objave na Sinaju (Izl 24), kao i one na koje se izlio duh Mojsijev (Br 11, 16ss) – i, iznad svega, na ‘popis naroda’ u 10. poglavlju Knjige Postanka u kojem se nabraja sedamdeset tada poznatih naroda svijeta (u prijevodu Septuaginte ima ih sedamdeset i dva). Navodeći taj isti broj Luka želi naznačiti da je naviještanje Kraljevstva upućeno svim ljudima i da je ono kvasac jedinstva među ljudima kakvog ga želi Bog. Isus to poslanje izriče dvostrukim imperativom: »Molite!« i »Idite!«. Pred urodom spremnim za žetvu, pred čovječanstvom što ga Bog stvori, poslanje se ostvaruje ponajprije moleći Gospodara žetve da »izbavi« iz vlastitih strahova i lažnih sigurnosti radnike koji će se zdušno posvetiti žetvi i ljudima donositi mir.
Molitva
Samo ljubav može raširiti moje srce. O Isuse, otkad ga taj slatki plamen uništava, ja radosno trčim putem tvoje nove zapovijedi. Hoću trčati njime do onoga sretnoga dana kada ću se uključiti u djevičansku pratnju i moći slijediti tebe u beskrajnim prostorima, pjevajući tvoju novu pjesmu koja mora biti pjesma Ljubavi. (Sv. Terezija od Djeteta Isusa).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju!« (Lk 10, 2)
