U nedjelju, 11. listopada požeški biskup Antun Škvorčević u župi Bl. Alojzija Stepinca u Virovitici predvodio je slavlje blagoslova nove župne kuće u kojoj se nalaze prostori za župne pastoralne aktivnosti, župni ured i svećenički stan. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup Antun je izrazio radost što je završena izgradnja nove župne kuće i što danas možemo na to zdanje i na one koji će se u njem okupljati i stanovati
zazvati Božji blagoslov. Zahvalio je Bogu što je pomogao da župljani ove župe malim i strpljivim koracima, napose prethodnog župnika Ivice Šoha i sadašnjeg Josipa Homjaka, uz župnu crkvu izgrade i ovaj župni stan. Zahvalio je župljanima što su u granicama svojih mogućnosti vjerničkom zauzetošću doprinijeli ostvarenju navedenog djela. Poručio im je da će župna kuća imati smisla samo ako bude pridonosila svrsi za koju je izgrađena, a to je ponajprije župnikovo stanovanje, da bi on mogao služiti njihovim dušama, a zatim njihovim okupljanjima različite naravi, na kojima će se pojedinačno i zajednički kao članovi Isusove Crkve izgrađivati u vjeri. Zamolio je 
zatim župnika Homjaka da predstavi gradnju nove župne kuće. Župnik je ukratko prikazao život mlade virovitičke župe i djelovanje od osnutka u kolovozu 2003. godine do danas, s osobitim naglaskom na izgradnji župne kuće, koju je većim dijelom pomogla Požeška biskupija uz darove župljana i drugih dobrotvora.
U homiliji biskup je ispripovjedio kako mu se prije nekog vremena za pomoć obratila jedna samohrana majka, kojoj je socijalna služba zbog zanemarivanja djece odlučila ih oduzeti i kako je bio žalostan što joj u toj situaciji nije mogao pomoći. Kazao je da je spomenuta majka mislila kako na prvo mjesto u svom životu ne treba staviti služenje svojoj djeci, nego nešto drugo, ustvrdivši da ju je poremećena ljestvica vrijednosti dovela do toga da joj djeca budu oduzeta i povjerena onima koji će se za njih bolje brinuti i osigurati im budućnost. Biskup je istaknuo kako nas prorok Izaija u prvom čitanju i Gospodin Isus u evanđeoskoj prispodobi o pozvanima na gozbu podsjećaju da je čovjek u središtu Božjeg zanimanja te da je Bog biće akcija kojima želi čovjeku omogućiti najveće dostojanstvo, dioništvo u kraljevstvu nebeskom i kako je stoga razložno da se ponašamo u skladu s njegovom ljestvicom vrijednosti. Pred Bogom koji sva svoja djela čini radi nas ljudi i radi našega spasenja nije dobro za nas ljude da »imamo svoga posla«, neku svoju njivu, trgovinu ili nešto drugo, zbog čega zanemarujemo Božji poziv na gozbu, u
kraljevstvo nebesko i ponašanje u skladu s njime, ustvrdio je biskup. Još je dodao da bez Boga čovjek postaje osamljenik, izgubljeno i nemoćno biće. Potaknuo je sudionike slavlja neka radosno žive svoju opredijeljenost za Isusa Krista i pripadnost njegovoj Crkvi u svojoj župnoj zajednici, neprestano se hraneći na njegovoj gozbi ljubavi, da im vjera ne oslabi ili ne postane površna, nego sve dublje i snažnije ukorijenjena u Božje inicijative i naume spasenja po suradnji sa svojim župnikom i jednih s drugima, u zajedništvu vjere, nade i ljubavi, koje se neprestano hrani i snaži za ambonom gdje se naviješta Božja riječ, i za oltarom na kojem se blaguje sveta pričest, „lijek besmrtnosti“, kako su govorili stari oci. Kad nam Bog nije prvi i najvažniji, on postaje nemoćan u našim životima. Ono što priječi da nam on bude prvi i najvažniji jest prvenstveno naša polovičnost, površnost i ravnodušnost, upozorio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da im slavlje blagoslova novoizgrađene župne kuće i ova sveta misa budu 
poticaj da u svom opredjeljenju budu ražareni za Boga te doprinesu da Virovitica bude blagoslovljeni grad po Bogu kojega su u svojim životima stavili na prvo mjesto. Kazao je kako mu je uvijek izazovna činjenica da je Isus samo s dvanaestoricom apostola ispunjenih snagom Duha Svetoga osvojio cijeli svijet, i da već dvije tisuće godina svjedoči po svojoj Crkvi kako se nad ljudskom razjedinjenošću, zlom i smrću ostvaruje Božja pobjeda. Pozvao je sudionike slavlja da se i oni po primjeru bl. Alojzija Stepinca, svoga župnog zaštitnika u svim svojim životnim nastojanjima cjelovito povjere Bogu, s njime računaju i s njime surađuju.
Na svršetku misnog slavlja biskup je župniku Homjaku i svim župljanima čestitao za ostvareno djelo izgradnje župnog doma. Zahvalio je župniku za iskazanu strpljivost u vrijeme dok je živio u privremenim i neprimjerenim prostorima, kao i za upornost kojom je malo pomalo gradio novi župni stan. Spomenuo je kako je Sv. Terezija Avilska, zaštitnica požeške katedrale, čiju ćemo svetkovinu proslaviti sljedećeg četvrtka, voljela govoriti da se strpljivošću sve postiže. Nakon što je župnik izrekao svoju 
riječ zahvalnosti Bogu i biskupu Antunu, a dvoje pastoralnih vijećnika uručili prigodni dar, biskup je – pozvavši sudionike slavlja da uvijek Boga stavljaju na prvo mjesto u svom životu – zahvalio svim sudionicima slavlja, napose roditeljima s djecom, kao i pjevačima, koji su uzveličali svečanost.
