Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 22, 15-21)
U ono vrijeme: ¹⁵ Farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. ¹⁶ Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. ¹⁷ Reci nam, dakle, što si se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
¹⁸ Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? ¹⁹ Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« ²¹ Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Poticaj na razmišljanje
Odgovori ponuđeni u povijesti kršćanstva na problem odnosa između vjere i politike obuhvaćaju širok raspon mogućnosti. Upravo je važnost tog pitanja navela Mateja da nam opiše raspravu o porezu između predstavnika različitih vjerskih skupina u židovstvu onog vremena i Isusa. Isus ne pokušava izbjeći zamku koju su mu priredili farizeji i herodovci, nudeći nemogući odgovor koji bi zadovoljio jedne a da ne uznemiri druge. On dobro zna da židovski domoljubi Rimljanima osporavaju pravo ubirati porez, a da se herodovci, koji podupiru rimsko carstvo, ne mogu usprotiviti plaćanju poreza,, međutim on cijelo pitanje vraća na problem Boga i ljudskog odnosa s njime. Nakon što mu je pokazan denar s carevim likom – i nakon upita čija je slika na njemu (r. 19s), Isus odgovara ono što njegovi sugovornici nisu očekivali, stavljajući na prvo mjesto vjersku odluku s obzirom na odnos s Bogom. Bez takvog izbora, rješenje odnosa između vjere i vlasti ostaje dvosmisleno. Njegov glasoviti odgovor: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje« (r. 21. ) podsjeća na nužnost da se razluče dvije razine i upozori na napast pobožanstvenjenja cara, s jedne strane, i napast uplitanja religije u područje politike. Reakcija sugovornika (»Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu«: 22. r.) jasno pokazuje njihovu zbunjenost što nisu uspjeli pronaći razlog da zatvore Isusa. No, žele li slušati, evo i za njih poruke: prije svih političkih spletki treba tražiti Božju volju, kako bismo se njoj iskreno podvrgli.
Molitva
O Bože, Ti si Kralj povijesti i činiš da se sve okrene na dobro onima koji te ljube: pa i naše najteže kušnje i progonstva. Molimo te da nam dadeš svoga Duha, kako bismo u svjetlu vjere mogli vidjeti složena povijesna zbivanja, i u njima tvoju milu ruku koja ostvaruje čudesni plan spasenja za tvoj narod i za cijelo čovječanstvo. Zahvaljujemo ti jer nas pozivaš da surađujemo u tvom projektu i tražiš od nas da znademo preuzeti odgovornost u društvu i politici. Riječ tvoga Sina sve nas više utvrđuje u spoznaji da se ljudska vlast ne može ni demonizirati ni divinizirati, već se u njoj mora očitovati usmjerenje naše slobode. Zahvaljujemo ti što si nas stvorio na svoju sliku i što si nam objavio naš kršćanski poziv: on od nas traži da s visokim stupnjem moralnosti svakodnevno donosimo velike i male odluke. Hvala što ćemo s tvojom pomoći moći sve to živjeti, dajući caru carevo, a tebi, našem Bogu, ono što je tvoje, odnosno same naše živote!
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Podajte caru carevo, a Bogu Božje!« (Mt 22, 21)
