Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 22, 34-40)
U ono vrijeme: ³⁴ Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, ³⁵ a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: ³⁶ »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu!» ³⁷ A on im reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. ³⁸ To je najveća i prva zapovijed. ³⁹ Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. ⁴⁰ O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i proroci.«
Poticaj na razmišljanje
»Slušaj Izraele!«, kojeg Isus navodi u odgovoru zakonoznancu, pomaže nam da pojasnimo što podrazumijeva ljubav prema Bogu. »Ljubiti Boga« već u Starom zavjetu znači slušati ga, znači povjeriti se njegovoj Riječi prepunoj obećanja za svakog od nas, znači takvoj riječi podvrgnuti cijeli svoj život. Ljubiti Boga znači isto što i odlučiti se za Boga, sa svim onim što jesmo, bez pridržaja. Aktualnost Isusovog odgovora na pitanje koje mu je postavio zakonoznanac o središtu zakona osobito se ističe danas, kad se čini da su mnogi krštenici neodlučni što u određenim situacijama treba činiti, jer u konačnici još uvijek nisu odlučili ono što je najhitnije: isplati li se živjeti i postoji li neka stvarnost za koju se isplati živjeti! Pa ipak, samo je Bog dostojan razlog u kojeg valja uložiti sve vlastite životne snage i energije, jedini razlog zbog kojeg ima smisla potrošiti život! Ali istina kojom živimo prvu zapovijed može se shvatiti samo u praktičnom vršenju druge, a ta je ljubav prema bližnjemu. No koje je značenje ljubavi prema bližnjemu u Isusovom poimanju? Nedvojbena novost koju Isus uvodi u pojam bližnjega uočava se u prevladavanju svake zapreke, tako da bližnji za nas nije samo prijatelj ili krvni srodnik, nego i stranac pa čak i neprijatelj (usp. Mt 5, 43-48). Stoga, na pitanje tko je bližnji, ne možemo odgovoriti nekom vrstom općeg načela, već samo u konkretnoj ljubavi u kojoj se otkriva drugoga i ono što se za nj može učiniti. Isus nam sâm pokazuje savršeno ostvarenje te konkretne ljubavi svojim dubokim suosjećanjem za svaku osobu u potrebi, za grješnike i za učenike. U Isusu dakle otkrivamo najveći uzor kako se postaje bližnji, uzor na kojem se trebamo nadahnjivati u različitim doticajima s ljudima pored nas, koji se mogu sažeti u tri vrste: ljubav prema bližnjemu kao brižna skrb za tuđinčevu potrebu, kao oproštenje i traženje pomirenja s neprijateljem, i kao služenje prijatelju ili bratu.
Molitva
Gospodine Bože, blagoslivljamo te jer si nam zapovijeđu ljubavi pokazao stazu života, čije vršenje nas sve više približava tebi i suobličuje nas slici Isusa Krista, tvoga ljubljenog Sina.
Pomogni nam prije svega da te ljubimo, čisteći svoje srce od idola i dopuštajući da tvoja Riječ u nama oblikuje novo stvorenje, koje potpuno pripada tebi. Želimo priznati da upravo s tobom ozbiljno računamo u životu. Ti nam daješ da nadvladamo neodlučnost u našim velikim i malim opredjeljenjima i dopuštaš nam da se odreknemo našega maloga ‘autokratskog’ ja, koje bi htjelo da povjerujemo kako u sebi samima posjedujemo razloge života i da raspolažemo vlastitim izvorima ljubavi. Tvoja Riječ neka nas oslobodi od zavođenja ovoga ‘sitnoga’ ja, koje se odriče svakog ideala, sebično okrenuto u sebe samo te lišeno ljubavi i solidarnosti za bližnjega.
Stoga te molimo da nam daruješ milost tvoga Duha kako bismo ti mogli vjerno služiti ljubeći svoju braću, osobito najpotrebniju i najneznatniju, koja su tako draga tvom očinskom srcu. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ljubi Gospodina Boga svojega, i svoga bližnjega ka sebe samoga!« (Mt 22, 37.38)
