Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 11, 17-45)
U ono vrijeme: ¹⁷ Isus stigne u Betaniju i nađe da je Lazar već četiri dana u grobu. ¹⁸ Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. ¹⁹ A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. ²⁰ Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret, dok je Marija ostala u kući. ²¹ Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. ²² Ali i sada znam što god zaišteš od Boga, dat će ti.« ²³ Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« ²⁴ A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« ²⁵ Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. ²⁶ I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« ²⁷ Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« ²⁸ Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« ²⁹ A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. ³⁰ Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹ Kad Židovi koji su s Marijom bili u kući i tješili je vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. ³² A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« ³³ Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen ³⁴ upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« ³⁵ I zaplaka Isus. ³⁶ Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« ³⁷ A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« ³⁸ Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine već zaudara. Tȁ četvrti je dan.« ⁴⁰ Kaže joj Isus: » Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« ⁴¹ Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče. »Oče, hvala ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« ⁴⁴ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« ⁴⁵ Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Poticaj na razmišljanje
Isus dolazi na grob prijatelja Lazara i oplakuje njegovu smrt (r. 35). Ako je znao da će mu povratiti život, zašto je plakao? Njegove suze, premda veoma stvarne, i same imaju simboličko značenje. Doista, sva bijeda čovječanstva, koja svoj vrhunac dosiže u tjelesnoj smrti, u Isusu je pokrenula suze suosjećanja. Čitavo otajstvo otkupljenja upravo je otajstvo milosrđa i ljubavi. Uskrišenje Lazarovo izravno će izazvati smrtnu osudu kod Isusa, koji druge otima od smrti upravo cijenom svoje vlastite smrti. Židovi će reći : »Uskrisio je Lazara, neka spasi samog sebe!« Ali da je Isus spasio samoga sebe, ne bi mogao spasiti nas. Ljubav je dar. U Isusu pobjeđuje ljubav baš zato jer on ne spašava samog sebe, već umire za nas. Ljubav pak, da pobijedi, mora znati izgubiti: to je kršćaninov temeljni zakon. Ne možemo drugima priskrbiti neko dobro, a da ne izgubimo sami sebe, u ljubavi.
Molitva
Gospodine Isuse, ti si naš prijatelj; znamo da nas ljubiš, jer i s nama postupaš kao sa svojim prijateljima u Betaniji. Koliko te puta u mnogim prigodama zazivamo, a ti odmah ne dolaziš?! Ali ti znadeš zašto. Ti znadeš što je bolje za one koje ljubiš. Sve ti stavljamo na raspolaganje, da nas učiniš ljudima zrelije vjere i neslomljive nade; da se i mi poput Abrahama nadamo protiv svake nade. Bolje je tvoje plakanje s nama nad našim umiranjima nego naše življenje bez tebe. Bolje je umrijeti, da kasnije uskrsnemo na tvoj glasni poziv. Gospodine Isuse, daj da nikad ne prestanemo vjerovati da ti sve možeš, jer to želiš u snazi svoje ljubavi i poslušnosti Ocu, koji te uvijek uslišava, jer se zbog tebe raduje. Ti koji si život i koji dijeliš naše svagdanje umiranje, ti ćeš nas izvesti iz naših grobova i podariti nam onaj život koji vječno dijeliš s Ocem i Duhom Svetim. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Gle, kako ga je ljubio!.« (Iv 11, 36).
