Baziliku u Lateranu izgradio je car Konstantin. Blagdan njezine posvete na današnji dan slavi se od 12. stoljeća., najprije samo u Rimu. Zatim je u čast bazilike nazvane »majkom i glavom svih crkava Rima i svijeta« proširen na sav rimski obred kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom, koja – kako je napisao sv. Ignacije Antiohijski – »predsjeda svekolikom skupu ljubavi«.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 2, 13-22)
¹³ Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. ¹⁴ U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. ¹⁵ I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, ¹⁶ a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« ¹⁷ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: »Izjeda me revnost za dom tvoj.
¹⁸ Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« ¹⁹ Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« ²⁰ Rekoše mu na to Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« ²¹ No on je govorio o hramu svoga tijela. ²² Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Poticaj na razmišljanje
Kod Ivana prizor očišćenja hrama ima jedinstveno značenje: njime započinje Isusovo propovijedanje. Ono se događa se neposredno pred »veliki« blagdan: sav se naime Isusov život odvija po kalendaru drevnih blagdana koje će on potpuno i konačno ispuniti, kad se bude objavio kao »naša pasha« (usp. 1 Kor 5, 7). Židovska se pasha morala slaviti u hramu, prinošenjem žrtvenih životinja, i podsjećanjem na izvanredna djela što ih je Bog učinio u oslobađanju naroda iz egipatskog ropstva. Isus, ulazeći u hram, istjeruje ne samo trgovce – kako čitamo kod sinoptika – nego također i volove i janjad: na taj se način proglašava pravom žrtvom. Tim svojim činom ispunjava Zaharijino proročanstvo: »U onaj dan [dan konačne objave] neće više biti trgovaca u domu Gospodina nad vojskama« (14, 21). On dakle ispunjava Pisma (r. 17), istovremeno proglašavajući svoje božanstvo, s pripadajućom moći uskrsnuti: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići« (r. 19). Ulomak ovdje dotiče svoj vrhunac: u suprotstavljanju starom hramu i starom bogoslužju koje je Bog napustio zbog nevjernosti i učinjenih oskvrnuća (usp. Ez 10, 18ss.), uskrsnulo Kristovo tijelo će postati novi hram za novo bogoslužje »u duhu i istini« (usp. Iv 4, 23).
Molitva
Gospodine Isuse, opet uđi u naše srce kao u svetište svog i našeg Oca. Zaviri ponovno u njegove najtajnije kutke, gdje skrivamo naše najteže brige i ono što nas najviše tišti, ono što nam toliko puta oduzima vedrinu i mir; ono što nam toliko puta slabi vjeri i udaljava pogled od tebe. Rasvijetli i razbistri, očisti i oslobodi nas od onoga što ne bismo htjeli ostaviti, a što nas tlači! Neka naše siromašno srce bude dom hvale, pjesme i molitve. Neka bude ispunjeno svjetlom, otvoreno slušanju, bogato jedino tobom, na hvalu Oca. Isuse, ponovno pohodi naše zajednice: sasjeci u korijenu svaku zavist, suparništvo i svađu. Tvoja prisutnost neka donese blagost, milosrđe, a iznad svega neka daruje šutljivu sposobnost žrtvovanja jednih za druge. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Govorio je o hramu svoga tijela« (Iv 2, 21).
