Na svetkovinu Obljetnice posvete crkve sv. Lovre u Požegi, 15. studenog biskup Antun Škvorčević predvodio je u spomenutoj crkvi euharistijsko slavlje, na kojem su – uz svećenike iz središnjih biskupijskih ustanova – sudjelovali i predstavnici nastavnika i učenika požeške Osnovne škole Antuna Kanižlića kao i predstavnici profesora i učenika Katoličke gimnazije u Požegi.
Biskup je započeo homiliju tvrdnjom kako je u današnjim tmurnim vremenima ohrabrujuće čuti u drugom naviještenom čitanju riječi sv. Pavla iz Poslanice Solunjanima, kojima on uvjerava svoje u Solunu da nisu od tame, nego sinovi svjetla i dana. Ustvrdio je kako je unatoč današnjem klimatskom i društvenom nepovoljnom danu, velika šansa da slušanjem i razmatranjem Božje riječi razvedrimo svoje srce i da to pokrene na djelovanje, koje daje smisao našem postojanju. Podsjetio je nazočne vjernike da su se u ovoj crkvi, čiju obljetnicu posvete slavimo, tijekom osam stoljeća okupljali vjernici, koji su nastojali slušanjem riječi Božje i slavljenjem svetih otajstava uzdizati dušu Bogu i otvarati prostore da po njima Bog ostvaruje svoj naum o kraljevstvu nebeskom.
Spomenuvši da danas uz obljetnicu posvete ove crkve slavimo i Međunarodni dan siromaha, biskup je istaknuo kako nam se može učiniti da te dvije proslave ne idu zajedno, ali da ih naviještena sveta čitanja na najbolji način povezuju. Kazao je da Božja riječ svjedoči o Božjoj zauzetosti za čovjeka i to – ne polovično – nego do kraja u njegovu Sinu Isusu Kristu. Upravo iz toga proizlazi sigurnost kojom nastupa sv. Pavao kad govori svojima: „Braćo, vi ste sinovi dana…vi ste sinovi svjetla“, jer je u Isusu Kristu ostvarena pobjeda svjetla nad tamom. Potom je biskup upozorio kako nam sveta čitanja govore da uz Božju, mora postojati i ljudska zauzetost jer se one međusobno upotpunjuju.
Kazao je zatim da papa Franjo u svojoj Poruci za Međunarodni dan siromaha povezuje Božju i ljudsku zauzetost, i to tako da nas pogled na Boga usmjeruje na čovjeka, napose siromašnog, a jednako tako djelatan pristup čovjeku u ljubavi, privodi Bogu. Pozvao je okupljene vjernike da poslušaju dijelove Poruke pape Franje kako bi se u svom razmišljanju i opredjeljenju pridružili ne samo Svetom Ocu, nego i svima drugima diljem svijeta koji danas promišljaju o sebi i o Bogu, polazeći od siromaha. Biskup Antun je kazao da je sam naslov Poruke izazovan – Pruži svoju ruku siromahu, uzet iz starozavjetne Knjige Sirahove. Napomenuo je kako u današnjem prvom čitanju pisac Knjige Mudrih izreka stavlja ženu marljivih ruku za uzor osobe vjerne Bogu, suprugu i obitelji te s velikim osjećajem za siromahe. Biskup je potom pročitao one dijelove Papine Poruke koji govore o pružanju ruku kao očitovanju čovjekove prirođene sposobnosti činiti dobra djela drugima koja životu daju smisao. Pružena ruka je znak koji izravno upućuje na bliskost, solidarnost i ljubav, kao što smo mogli iskusiti u vrijeme pandemije koronavirusa, kada su mnoge ispružene ruke medicinskog osoblja i drugih požrtvovnih ljudi složile rukovet dobrih djela, prkoseći zarazi i strahu, pružajući podršku i utjehu. Pruži ruku siromahu poziv je na odgovornost i zalaganje svih onih koje je zadesila ista sudbina u kojoj trebaju biti zauzeti jedni za druge i preuzeti breme najslabijih. No, Pruži ruku siromahu iznosi na vidjelo i oprečan stav onih koji u ravnodušnosti i cinizmu drže ruke u džepovima i ne čuju vapaj siromašnih te ne osjećaju potrebu da im pomognu. Na kraju Poruke papa Franjo podsjeća da svrha svakog našeg djelovanja ne može biti ništa drugo doli ljubav, koja daje smisao našem postojanju.
Biskup Antun potaknuo je sudionike slavlja da i oni razmišljaju kao Sveti Otac i imaju hrabrosti tako djelovati. Podsjetio je da se nalazimo pred krajem liturgijske godine koja usmjerava naš pogled prema konačnosti našeg postojanja. Kazao je da smo slušajući današnje Evanđelje mogli pomisliti kako se Isus zauzima za neki profitni gospodarski sustav kad iznosi prispodobu u kojoj određeni čovjek dijeli talente svojim slugama prije nego pođe na put, da bi ih oni uložili i kad se vrati primio dobit koju su ostvarili. Međutim, ključno za razumijevanje današnjeg Evanđelja nalazimo u onome koji je primio jedan talent. On s primljenim gospodarovim – Božjim darom ništa nije radio, te je ostalo mrtvo ono što je od njega primio, nije postao dionikom Božjeg djela te ga je na kraju dopao mrak i škrgut zubi. Biskup je ustvrdio kako na koncu svega postoji pobjeda Božjeg svjetla nad mrakom, Božja pobjeda života nad smrću nazvana Kraljevstvo nebesko te je podsjetio da o našoj zauzetosti ovisi hoćemo li biti njegovi dionici. Usporedio je to s nekom vrstom profita, ali ne kapitalističkog, nego Božje milosne dobiti. Kazao je kad s Bogom djelujemo i to svjedočimo među ostalim i svojim pristupom siromasima, tada smo se već ovdje na zemlji uključili u Božju konačnost, koja se treba ostvariti u svemu stvorenom. Pozvao je okupljene vjernike da ne budu „zli i lijeni sluge“, kako je Gospodar nazvao onoga s jednim talentom, nego da budu zauzeti za Boga i čovjeka, kao što je Bog zauzet za njih. To je put onih koje nazivamo velikim ljudima, a jedan od njih je zasigurno i naš Antun Kanižlić, koji je evanđeoskim nadahnućima organizirao svoj život tako da ga je uložio u dobro mladih i drugih osoba kao profesor, misionar i spisatelj.
