Na spomendan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, 11. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima i vjernicima grada Požege predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali.
U homiliji biskup je istaknuo kako je izolacija radi sprječavanja širenja zaraze koronavirusom odvojila ljude jedne od drugih, što je teško podnošljivo. Naime svi mi, a osobito oni stariji i osamljeni, osjećamo da nismo stvoreni živjeti sami, te je navedena svijest na neki način trag Božjeg stvoriteljskog nauma da »nije dobro da čovjek bude sam«, kako smo čuli u ulomku prvog čitanja iz Knjige postanka, ustvrdio je biskup. Već u samom činu stvaranja čovjeka Bog je očitovao da smo određeni za zajedništvo s njime i jedni s drugima. Osama je izgubljenost, a prisutnost ozdravlja, po njoj je čovjek smješten u zajedništvo, na pravu razinu svog postojanja, ustvrdio je biskup.
Spomenuo je kako postoji prisutnost koju nazivamo prijateljstvo. Narodna mudrost s pravom kaže da imati pravoga prijatelja zlata vrijedi. Nikakvo materijalno bogatstvo ne može nam dati ono što nam svojom prisutnošću može dati osoba prijatelja, kazao je biskup. Naglasio je kako je briga, štoviše bitka koju je Bog kroz čitavu povijest spasenja vodio da ne nestane njegove prisutnosti među nama i za nas, svoj vrhunac dosegnula u utjelovljenju Isusa Krista, ostvareno suradnjom Blažene Djevice Marije. Ona je žena koju je Bog predvidio kod stvaranja prve žene, Eve iz rebra prvoga čovjeka, Adama, i prisutnošću – ne samo s nama nego za nas – kojoj je ime ljubav združio ih u bračno i obiteljsko zajedništvo. Marija, nova Eva, rađanjem Isusa Krista omogućila je Bogu da bude prisutan među nama i za nas na nov i puniji način. Za razliku od prve Eve, koja je suradnjom sa Zlim zajedno s Adamom čovječanstvo udaljila od Boga, Marija, nova Eva, suradnjom s Božjim naumom spasenja čovječanstvu je omogućila njegovu najveću prisutnost s nama i za nas u Sinu njegovu Isusu Kristu, zahvaljujući čijoj ljubavi na križu više nitko nije osuđen na smrtnu osamu, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da zahvale Bogu, ne samo što je smislio čovjeka kao biće zajedništva, nego što je u utjelovljenju svoga Sina ostvario najdublje zajedništvo Boga i čovjeka. Još je dodao da su u stvaranju Eve iz Adamova rebra, kako slikovito prikazuje današnje prvo čitanje, drevni crkveni oci vidjeli pralik i nagovještaj onoga što se dogodilo na križu, kad je iz Isusova probodenog boka potekla krv i voda, kad je rođena Crkva s izvorima spasenja, svetim sakramentima, osobito krštenjem i euharistijom. Svojom prisutnošću u Lurdu Od 1858. godine Marija na sasvim poseban način svjedoči da nismo prepušteni osami, i koliko Bog svojom moćnom i pobjedničkom prisutnošću želi biti ugrađen u naš život. Snaga Lurda je u tome što hodočasnici ondje trajno prepoznaju Božji naum pobjede života u Isusu Kristu, kojemu je poslužila Marija, i postaju njezinim dionicima napose po svetim sakramentima, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka mu se pridruže u zahvali Isusovoj Majci za to njezino služenje Božjem naumu spasenja u Isusu Kristu.
Progovorio je potom o bolesti i smrti kao najvećoj i najtežoj osami te ustvrdio da je prisutnost drugoga u takvom stanju ljekovita, kad pristupa bolesniku onom nutarnjom moći duha kojoj je ime ljubav. Gdje god se pojavi ljubav tu je zdravlje, ustvrdio je biskup. To nam potvrđuje i naviješteni evanđeoski ulomak u kojem jedna poganska žena, Sirofeničanka moli Isusa da iz njezine bolesne kćeri istjera zloduha. Biskup je istaknuo kako se ona nije dala zbuniti Isusovom tvrdnjom da je on poslan pomagati samo pripadnicima svoga izraelskog naroda i ponešto grubom prispodobom o hrani koja se oduzima djeci i daje psićima, već je svojim odgovorom očitovala vjeru u Božju prisutnost i blizinu u Isusu Kristu, moćnu izliječiti njezinu bolesnu kćer. Napomenuo je da u Isusovom »idi« koji je izrekao ženi Sirofeničanki, šaljući je kući gdje će zateći svoju kćer izliječenu od zloduha, odzvanja i riječ kojom je Bog pozvao Mariju da bude suradnica u veličanstvenom djelu utjelovljenja Sina Božjega, po kojem se ostvaruje pobjednička prisutnost Božje ljubavi u našim ljudskim slabostima, bolestima i umiranjima. Sveti sakramenti, osobito ispovijed i bolesničko pomazanje, djelatni su milosni znakovi Božje prisutnosti u osami naših slabosti, bolesti i umiranja.
Istaknuo je je kako je papa Franjo u svojoj Poruci za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika, koja nosi naslov: »Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća (Mt 23, 8) – Odnos povjerenja u temelju skrbi za bolesne«, između ostaloga izrekao osobitu zahvalnost liječnicima i drugim medicinskim djelatnicima diljem svijeta koji su nesebično i požrtvovno priskočili u pomoć oboljelima od Covida-19 snagom svoje ljekovite ljubavi. Homiliju je biskup zaključio riječima pape Franje iz spomenute Poruke: »Upravo taj odnos s bolesnom osobom nalazi nepresušan izvor motivacije i snage u Kristovoj ljubavi, kao što pokazuje tisućljetno svjedočenje muškaraca i žena koji su postigli svetost u služenju bolesnicima. Iz otajstva Kristove smrti i uskrsnuća izvire ljubav koja može dati puni smisao i bolesnikovu i stanju onih koji se za njega skrbe. Potvrdu toga nalazimo više puta u evanđelju iz kojeg se zorno vidi da ozdravljenja koja je učinio Isus nikada nisu magijski čini nego su uvijek plod susreta, međuljudskog odnosa u kojem je Božji dar, koji je ponudio Isus, odgovor na vjeru onoga koji ga prihvaća, što je sažeto u riječima koje Isus često ponavlja: “vjera te tvoja spasila”. Draga braćo i sestre«, nastavlja Sveti Otac, »zapovijed ljubavi koju je Isus ostavio svojim učenicima nalazi konkretno ispunjenje također u odnosu s bolesnicima. Društvo je to čovjekoljubivije što više zna skrbiti za svoje slabe i članove koji pate i zna to činiti djelotvorno u duhu bratske ljubavi. Težimo tome cilju i pobrinimo se postići to da nitko ne ostane sam, da se nitko ne osjeća isključenim ili napuštenim!« I završava Sveti Otac: »Sve bolesnike, zdravstvene djelatnike i one koji se žrtvuju u pomaganju onima koji pate povjeravam Mariji, Majci milosrđa i Zdravlju bolesnih. Neka nas ona iz Lurdske pećine i svojih nebrojenih svetišta diljem svijeta podupre u našoj vjeri i našoj nadi i pomogne nam da skrbimo jedni za druge bratskom ljubavlju.«
