U subotu prije Prve korizmene nedjelje, 20. veljače 2021. biskup Antun Škvorčević prevodio je u požeškoj Katedrali obred izbora ili upisa imena među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije.
U homiliji biskup Antun je zapodjenuo dijalog s pripravnicima za sakramente, pitajući ih kako su. Ustvrdivši da je to jedno od najtežih pitanja, jer su s njime povezane mnoge nepoznanice, među kojima je prva zašto smo se uopće rodili. Tragajući za odgovorom na to pitanje, biskup je ustvrdio kako nam iskustvo svjedoči da iza našeg postojanja stoji Netko, Ljubav u kojoj je utemeljena izazovna čudesnost našega poziva u život za koju mu svakodnevno trebamo zahvaljivati. Kazao je pripravnicima za svete sakramente inicijacije da je na neki način i njihovo životno iskustvo oslikano u naviještenim biblijskim čitanjima. Spomenuo je kako prvo čitanje iz knjige Postanka u Adamu i Evi prikazuje stanje u kojem se nalazi svatko od nas. O vlastitom životu nije od nas nitko mogao sam odlučivati, ali je ono povezano s tajnom naše slobodne, jedinstvene i neponovljive osobe. Sloboda je duhovni podatak, upisan u svakoga od nas. Ne postojimo samo kao tjelesno-biološka stvarnost, nego kao duhovna bića, neuhvatljiva u svojoj dubini u kojoj se krije naša sudbina. Sveto Pismo, zapis Božje objave i ljudskog iskustva o životu uvjerava nas kako je svaki od nas Božji projekt, te držeći se njegova nacrta ljubavi o nama možemo postići svoju konačnu izgrađenost, puninu i smisao za kojim težimo jer je on upisan u nas kao cilj našeg postojanja. No, biskup je dodao kako spomenuto čitanje iz knjige Postanka svjedoči da naša sloboda nije apsolutna, nego napastovana i ranjena. Svakodnevno osjećamo da nam prilazi Zli na vrlo inteligentan način, zavodeći nas na zlo i oduzimajući nam slobodu da ne budemo ono što nam je namijenio Bog, naš arhitekt i autor. Zli nam predstavlja zlo kao nešto poželjno i kad ga učinimo otvore nam se oči te shvatimo kako smo prevareni. Biskup je upozorio pripravnike za svete sakramente kako su oni dionici toga svijeta označena zlom, prolaznošću i smrću, i kako sva nastojanja da svoj život što bolje organiziraju na materijalnoj razini nisu odgovor na pitanje ranjenosti zlom i prolaznošću.
Na temelju naviještenog evanđelja podsjetio je katekumene kako je i Isus bio dionik tog našeg stanja, i kako je Zli u pustinji i njega napastovao da ga zavede materijalnim probicima, slavom i moći, ali ga je on nadvladao svojim posvemašnjim opredjeljenjem za Boga, ustvrdivši kako se njemu jedinomu trebamo klanjati i služiti. Upozorio je pripravnike za svete sakramente da i oni mogu biti pobjednici ako slijede taj Isusov put te svoje život nastoje ostvarivati vjerno i dosljedno u skladu s Božjim nacrtom. Istaknuo je kako je Bog u Isusu Kristu, u njegovoj ljubavi na križu koja pobjeđuje i samu smrt, potpuno ostvario svoj projekt o čovjeku. Zaželio im je da u svetom krštenju postanu dionicima dinamizma Isusove ljubavi i smisla koji si sami ne mogu dati, da na taj način uđu u zajedništvo Crkve koja nije udruga građana, nego živi Isusov organizam, te da ljubeći Crkvu, očituju koliko vole samoga Krista. Istaknuo je kako je vrhunac tog zajedništva sveta misa i pričest, po kojoj žive predokus one punine života koju samo Krist može darovati u vječnosti. Poželio im je puno radosti u zauzetoj pripravi za primanje sakramenata inicijacije u bdijenju uskrsne noći.
