U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi, 13. ožujka održana je 25. skupština Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji (HKUMST u PB). Nakon molitve Mira Ilić, predsjednica Udruge, pozdravila je požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, nazočne svećenike i sve sudionike skupštine. Podsjetila je da se ova jubilarna skupština održava u vrijeme kad se zbog pandemije Covida-19 zdravstveni sustav u svijetu i u Hrvatskoj nalazi pred jednim od najvećih izazova te je naglasila da zdravstveni djelatnici, osobito medicinske sestre koje su većinski pružatelji zdravstvenih uslugu, u borbi protiv spomenute pandemije daju najveći doprinos, ali i da pritom trpe i najveće posljedice. Kazala je kako je ta činjenica pogoršala ionako teške uvjete njihova rada, a to su: smjenski i fizički rad, vremenski pritisak,
nefleksibilni rasporedi, izloženost opasnostima te velik broj pacijenata na jednu medicinsku sestru. Na temelju recentnih studija ustvrdila je da su najčešće posljedice koje rad u takvim uvjetima ostavlja na medicinskim sestrama: umor, anksioznost, stres, tuga i frustracija. Naglasila je kako u takvom stanju one rado prihvaćaju riječi koje je Gospodin Isus uputio svojim učenicima, vidjevši njihov naporni rad: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo“ i „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. Kazala je da su se medicinske sestre danas sabrale u Požegi jer znaju da je Isus Krist istinski izvor njihova duhovnog osvježenja i vitalnosti.
Biskup Antun zahvalio je predsjednici Ilić na poticajnim riječima, kazavši da želi ponajprije uputiti nekoliko čestitki. Čestitao je medicinskim sestrama blagdan Gospe Lurdske, zaštitnice njihove Udruge, jer to nije mogao učiniti na sam dan, kada zbog pandemije nije održano euharistijsko slavlje u kapeli Opće županijske bolnice u Požegi. Potom im je čestitao 25. obljetnicu osnutka njihove Udruge, te je konačno uputio čestitku za sve ono što su sestre učinile i još uvijek čine u liječenju i zbrinjavanju oboljelih od koronavirusa. Naglasio je da nitko nije u toj situaciji više uložio sebe za ljude ugrožene spomenutom bolešću od zdravstvenih djelatnika od kojih su najbrojnije medicinske sestre i da je to razlog zbog kojeg zavrjeđuju sasvim posebno priznanje, zahvalnost i čestitku. Kazao je kako im je za takvo djelo, uz znanje i stručnost, potrebna i posebna snaga, koju crpe iz onog izvora koji je Isus Krist otvorio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Podsjetio je da je Isus Krist polazište s kojeg Crkva podupire organiziranje katoličkih medicinskih djelatnika. On je u svom javnom djelovanju tako oblikovao svoj dan da se povlačio u osamu na molitvu, naviještao kraljevstvo Božje i liječio bolesnike. Svojim apostolima i drugim učenicima on je naložio da idu propovijedati, navješćivati kraljevstvo nebesko, liječiti bolesne, čistiti gubave, uskrišavati mrtve. Biskup je ustvrdio kako taj
Isusov „idite“ tijekom dvije tisuće godina nije izgubio snagu, nego živi u mnogim ljudima koji su se u krštenju odjenuli u njegovu moć i primili navedeno poslanje. Na temelju toga biskup je podsjetio medicinske sestre da uz profesionalno djelovanje, postoji i njihovo vjerničko krsno poslanje, po kojem ulaze u sasvim posebni dinamizam Isusova poslanja kojim je liječio ljude u njihovim nemoćima. Osvrnuvši se na praksu nekih svećenika i vjernika laika koji polažu ruke na bolesnike, biskup je ustvrdio da je mnogo zahtjevnije biti dan i noć s bolesnim i za bolesnog čovjeka. Poručio je medicinskim sestrama da su takvim svojim djelovanjem na tragu Isusova poslanja u kojem on nije tek položio ruke na nas, nego sama sebe dao za nas do kraja, do u smrt na križu, i da je on to poslanje povjerio svojoj Crkvi.
Govoreći o Isusovu nalogu „mrtve uskrisujte“, biskup je kazao da se on može i doslovno
shvatiti. Naime, nedavno mu je jedan prijatelj svećenik iz Njemačke ispripovjedio kako je „oživio“ nakon što su ga već bili proglasili mrtvim, jer su mu pristupili oni koji nisu htjeli dopustiti da on zbog njihova nemara ili premale založenosti umre prije naravnog reda, odnosno Božjeg poziva. Poručio je medicinskim sestrama da na osobit način izvršavaju Isusov nalog da uskrisuju mrtve, kad pristupaju bolesnicima u stanju ranjenosti grijehom i pokvarenošću te im pomažu da po obraćenju, valjanoj ispovijedi i po primanju svete pričesti duhovno uskrsnu. Istaknuo je da je radi toga njihovo udruženo djelovanje dragocjeno. Međusobno povezane trajno se nastoje produbljivati u vjeri i svom kršćanskom identitetu, te se kroz molitvu, slušanje Božje riječi i redovito sudjelovanje na misnim slavljima osnažuju Božjim milosnim darom da u svom poslanju mogu ostvarivati ono što se drugima čini nemoguće, ustvrdio je biskup. Pozvao ih je da budu radosne što ne pripadaju bilo kakvom društvu, nego udruzi koja svoje polazište ima u vjeri, i u vlastitoj ugrađenosti u muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, te djeluju potpomognute svim onim milosnim sredstvima koje je Isus Krist povjerio svojoj Crkvi. Poželio im je radosne trenutke druženja, te uspješan i blagoslovljen rad njihove godišnje skupštine.
Zatim je Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije održao duhovni nagovor po naslovom „Što imaš da nisi primio?“ (1 Kor 4, 7). Najprije je kazao kako je godišnja skupština neke udruge prigoda da njezini članovi osim preispitivanja njihova jednogodišnjeg djelovanja, pogledaju u svoje srce i savjest, te u zahvalnosti Bogu pronađu nadahnuće i poticaj za svoje daljnje djelovanje. Zatim je na temelju Božjih pitanja upućenog prvim ljudima: „Adame, gdje si?“ i „Gdje ti je brat?“ izložio sudionicima skupštine poticajne misli kako da postanu bolji u svojim odnosima prema samima sebi, prema Bogu i prema svojim najbližima u vlastitim obiteljima, a osobito u
odnosu prema bolesnicima kojima svakodnevno nastoje iskazivati pomoć u medicinskom smislu te svjedočiti kršćansku blizinu i djelotvornu ljubav. Produbljujući pitanje apostola Pavla: „Što imaš da nisi primio?“, predavač je ustvrdio da je darivanje drugima najbolji odgovor na Božji poziv čovjeku da se u svom životu, koji je od Boga primio kao dar, sve više ostvaruje u skladu s Božjim planom spasenja. Pozvao je nazočne medicinske sestre i tehničare da u svojim obiteljima i u zdravstvenim ustanovama u kojima rade budu primjer darivanja i služenja svojim bližnjima. U završnom dijelu nagovora, uz riječi poštovanja i zahvalnosti za požrtvovnost koju svakodnevno iskazuju u okolnostima pandemije koronavirusom, potaknuo ih je da u svim životnim okolnostima, napose u onim najtežim, nastoje trajno biti ljudi čvrsta i nepokolebljiva duha. Nagovor je zaključio navodeći riječi kojima je biskup Antun u svojoj prošlogodišnjoj Božićnoj poruci zdravstvene djelatnike usporedio s anđelima i pastirima one noći u kojoj nam je Bog Otac u rođenju Sina svoga Isusa Krista očitovao svoje samilosno srce.
Nakon nagovora sudionici godišnje skupštine su se uputili u obližnju crkvu sv. Lovre i ondje sudjelovali u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom.
