Na Četvrtu korizmenu nedjelju 14. ožujka pod geslom »Gdje ti je brat?«, zbog kišnog vremena održan je u požeškoj Katedrali ovogodišnji „prilagođeni“ Križni put mladih Požeške biskupije. Pobožnost je predvodio Krunoslav Siroglavić, biskupijski povjerenik za pastoral mladih, a na pojedinim postajama sudjelovali su predstavnici mladih iz deset dekanata Požeške biskupije i četiriju požeških župa. Nakon toga uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima koji su dopratili mlade iz svojih župa i iz središnjih biskupijskih ustanova.
Pozdravljajući na početku svete mise napose mlade, biskup je rekao da je korizma vrijeme u kojem nas Gospodin Isus poziva na pokoru i obraćenje, istaknuvši da postoji radost u pokori koja traga za istinom o sebi i u srcu koje je okrenuto Bogu. Kazao je da nas na to Crkva posebno podsjeća ove korizmene nedjelje, od davnine nazivane »Nedjelja Laetare – Nedjelja Raduj se«, na što upućuje i boja misnog ruha, koja je inače u korizmi ljubičasta, a ovoga puta ružičasta. Ona nam želi dozvati u svijest kako nam je Bog u križu Isusa Krista objavio da nas nakon pokore, muke i nevolje, konačno i nakon naše smrti on čeka da bi nas zagrlio svojom ljubavlju za svu vječnost. Također ih je podsjetio da na to upućuje i 
drveni križ, postavljen u svetištu Katedrale, izrađen 2007. godine za desetu obljetnicu Požeške biskupije a koji su mladi nosili minulih godina na Biskupijskom križnom putu. Naglasio je kako je on velik i težak te podsjeća da smo na zemlji na križnom putu, koji je i put proslave. Poželio je da svatko on njih postavi svoj život u koordinate križa i da se u svakome od njih dogodi obraćenje.
Biskup je potom kazao kako se danas spominjemo osme obljetnice izbora pape Franje na službu nasljednika sv. Petra, pozvavši nazočne da sa svim katolicima diljem svijeta zahvale Bogu za njegovo služenje, napose za nedavni apostolskih pohod Iraku, kojim je u tu zemlju razderanu mržnjom, oružjem i ratovima donio poruku mira pripadnicima svih religija, svakom čovjeku. Kazao je da je Papa navedenim pohodom podsjetio na ono što je napisao u svojoj Enciklici »Fratelli tutti – Svi smo braća«, koja je pak svojevrsni odjek potpisa Deklaracije o ljudskom bratstvu, što ju je papa Franjo potpisao zajedno s velikim imamom Al Tayyebom u Abu Dhabiju prije dvije godine. Poručio je mladima da je Papin poziv na sveopće bratstvo osobit poticaj njima da zajedno s njime sanjaju o svojoj budućnosti i o budućnosti čovječanstva kao bratskoj stvarnosti.
U homiliji biskup je istaknuo da se od početka postojanja Požeške biskupije u subotu prije četvrte korizmene nedjelje i na samu četvrtu korizmenu nedjelju održavao Križni put mladih. Kazao je da je prošle godine zbog poznatih okolnosti ugroze Covidom-19 taj slijed bio prekinut, a da se i ove godine zbog istog razloga Križni put nije mogao održati na redoviti način, nego prilagođen epidemiološkim mjerama zaštite od spomenute zaraze. Istaknuo je kako je pozvana nekolicina mladih iz svakog dekanata Požeške biskupije da kao predstavnici svih mladih uzmu veliki drveni križ i s njime prijeđu 14 Isusovih križnih postaja, kako bi se podsjetili koje je značenje i smisao njihovih mladenačkih životnih križnih postaja. Zahvalio je nazočnim mladima što na ovom Križnom putu zastupnički predstavljaju sve mlade Požeške biskupije, kao i njihovim svećenicima i vjeroučiteljima koji su ih dopratili, i koji zajedno s njima koračaju, ne samo na pobožnosti križnog puta, nego i njihovim životnim putovima u njihovim župama.
Kazao je kako bi volio zapodjenuti s njima razgovor o tome s kojih polazišta razmišljaju o
svom životu, kako vide i planiraju svoju budućnost, te što im je pri tom najvažnije. Spomenuo je da su to pitanja koja su si postavljali i ljudi u davno doba, kako nam svjedoči ulomak prvog čitanja iz Druge knjige ljetopisa. Sveti pisac je prikazao povijesne događaje i djela pojedinih ljudi svoga doba, služeći se shemom što je od toga bilo dobro a što zlo, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako sveti pisac, dok prosuđuje ljude i događaje svog vremena polazeći od činjenice dobra i zla, utvrđuje da je njegov izraelski narod zajedno sa svojim svećeničkim i narodnim glavarima gomilao nevjeru na nevjeru, te da je tako duboko ogreznuo u zlo da ga je Bog u svojoj pravednosti teško kaznio po zahvatu babilonskog kralja Nabukodonozora i njegove vojske koja je mnoge od njih mačem poubijala, razorila jeruzalemski hram i zidine, grad ognjem spalila a preživjelo stanovništvo odvela kao roblje u Babilon. Međutim, kad se ispunilo 
vrijeme, dogodio se veliki i iznenađujući obrat: Bog se poslužio jednim tuđincem i poganinom, perzijskim kraljem Kirom, te ga potaknuo da nakon što je porazio i okončao babilonsko kraljevstvo, Izraelce pusti da se iz ropstva vrate u svoju domovinu, i ondje obnove razoreni grad Jeruzalem i Božji hram u njemu. Biskup je ustvrdio da nam sveti pisac poručuje kako u ljudskoj povijesti nema crno-bijelih događaja, nego je u svima njima otajstveno prisutan Bog, i da naše živote najtočnije prosuđujemo kad ne polazimo od dobra i zla koje mi ljudi činimo, nego od onoga što nam ostvaruje Bog na kojeg možemo računati i u najtežim životnim situacijama, pa i u smrti.
Potvrđuje nam to i Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, kad uvjerava učenog
Nikodema da Bog nije osvetničko biće, kako ga nerijetko prikazuju u Starom zavjetu, nego da njegov nebeski Otac neizmjerno ljubi čovjeka i iskazuje mu svoje milosrđe, nadilazeći zakon odmazde »oko za oko, zub za zub«. Dvije su veličanstvene tvrdnje u današnjim svetim čitanjima koje nas uvjeravaju da je Božja ljubav prema nama jamstvo da nećemo propasti, kazao je biskup. Prvo su riječi koje je Isus uputio Nikodemu da »je Bog tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni«. Biskup je istaknuo kako mu je draga misao kojom je danski filozof Kierkegaard obrazlagao da za nas ljude ne bi bilo nikakva značenja što Boga postoji ako on ne bi bio ljubav. »Nema neke druge, snažnije, dublje i veće istina o nama, o čovjeku i svijetu, negoli je ljubav. Maknite ljubav iz našeg postojanja, što će ostati od života i od čovjeka?«, upitao je biskup.
Kazao je da se druga veličanstvenu tvrdnju o Božjoj ljubavi nalazi u ulomku drugog današnjeg čitanja iz Poslanice Efežanima u kojem apostol Pavao uvjerava da nas je Bog koji je bogat milosrđem po svojoj velikoj ljubavi oživio zajedno sa svojim Sinom Isusom Kristom. Pripomenuvši kako sv. Pavao u ovom kratkom ulomku nekoliko puta koristi sintagmu »u Kristu«, želeći time naglasiti da je u njemu najsnažnije progovorila Božja ljubav, biskup je pozvao mlade da se u traganju za istinom o sebi i u izgradnji vlastite budućnosti ne ograniče samo na svoje kratkoročne, možda i kratkovidne planove, nego da uvijek polaze od istine da ih Bog u Sinu svome Isusu Kristu neizmjerno ljubi i da će samo u zajedništvu s njime moći ostvariti smisao svoga postojanja. Ljubav je život s drugim i za drugoga, ona nikad nije protiv nekoga, nego je uvijek za drugoga, kako nam snažno poručuje papa Franjo u spomenutoj Enciklici, ustvrdio je biskup. Dodao je da nam i trenutna pandemija covida-19 potvrđuje istinu da smo svi mi na istom brodu i na istom putu, te da se zajedno spašavamo ili propadamo. Ukoliko netko misli da on može sam, te prkoseći svima i svakomu s obzirom na opasnost zaraze bude zaražen i plati račun, kasno je reći da je zapravo prezreo istinu kako zajedno moramo činiti ono što je za nas dobro, i da samo zajedno misleći i djelujući jedni za druge možemo ostvariti ono što nazivamo ljubav, ustvrdio je biskup. Poručio je mladima da su oni velika šansa ne samo za sebe nego i za druge, upravo kroz to što sada kao učenici i kao mladi ljudi nastoje živjeti prema drugima dobrotu, plemenitost i ljubav u različitim njezinim oblicima, kao što su: prijateljska ljubav, zaručnička ljubav, bračna ljubav, očinska i majčinska ljubav, ljubav prema znanosti i kulturi, ljubav prema domovini. Gdje god je ljubav posijala svoju moć i 
ostavila svoje tragove, tu se pojavljuje božanski život koji pobjeđuje, ustvrdio je biskup. Poručio je mladima da ne razmišljaju kako bi trebalo otići nekamo drugamo tražiti svoju životnu sreću, uvjeravajući ih da će to najbolje moći ostvariti i ovdje u Hrvatskoj, ako budu u svom životu dali prostora ljubavi. Pozvao ih je da se ne daju zavesti od onih za koje Isus u današnjem evanđelju kaže da mrze svjetlost i bježe od svjetla, nego da vole Božje svjetlo, osobito ono koje je najjače zasjalo u Isusovu križu, i da pod svjetlom križa Isusova i njegove ljubavi koja je išla za nas do kraja, do u smrt, razumiju da su bića koja Bog neizmjerno voli. Još im je poručio da se u svim teškim životnim situacijama prisjete kako nisu prepušteni samima sebi, jer se za njih brine Bog koji ih voli i koji ih jedini možde obasjavati svjetlom na mračnim dionicama životnoga puta. Zamolio je Gospodina Isusa neka svima mladima Požeške biskupije pomogne da ne ostanu u mraku vlastite nemoći, nego uvijek hode u svjetlu Božjih mogućnosti, vjerni njemu, po kojem nam je Otac darovao vječni život.
Pri svršetku pričesti biskup Antun je uputio Bogu molitvu za papu Franju, a svi sudionici
slavlja odgovorili su pjevanim poklikom: »Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist Kralj vječno kraljuje!«. Nakon popričesne molitve predvođeni biskupom nazočni su se združili s papom Franjom, moleći njegovu molitvu sv. Josipu i uskliknuli pjevajući: »O Josipe svet«. Na koncu euharistijskog slavlja biskup je zahvalio mladima što su svojim sabranim srcem i raspjevanom dušom na pobožnosti Križnog puta i na misnom slavlju dobro predstavljali sve mlade iz Požeške biskupije na Isusovu i njihovu križnom putu. Poželio im je da nikada ne potonu u sumnje ili u mrak nepovjerenja prema Isusu Kristu, nego da u njemu uvijek pronalaze svjetlo, nadahnuće i smisao svojim čežnjama i mladenačkim planovima. Zahvalio je svećenicima i đakonima što nastoje s njima živjeti povezanost s Isusom Kristom. Zahvalio je mladim pjevačima što su obogatili sveto slavlje i svima onima koji su se organizacijski trudili oko ovoga susreta, napose povjerenstvu za pastoral mladih i Pastoralnom centru Požeške biskupije.
