U Dvorani sv. Terezije Avilske, 20. ožujka 2021. okupili su se stipendisti Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima kojima su odobrene stipendije za školsku i akademsku godinu 2020./2021. Program na kojem je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević započeo je pjesmom koju su glazbeno pratili Lovro Tkalčec na trubi i Fran Lisec na klaviru. Pozdravljajući stipendiste i njihove roditelje biskup je izrazio radost što se nakon određenog vremena ponovno mogu ne samo vidjeti, nego i susresti. Napomenuvši kako ne zna do kraja reći što je to »susret«, naglasio je kako znade da se on događa po onome što se zbiva u nama, u našim srcima: pogled, stisak ruke koji sada u okolnostima pandemije ne smijemo razmjenjivati, kao i drugi znakovi pomažu nam u tome, a najviše prava, topla i iskrena riječ. Ustvrdio je da takav susret možemo ostvariti i s Bogom, napose u korizmi koja je posebno pogodno vrijeme za takvo nastojanje. Podsjetio je da Isus odgovara napasniku, koji ga nagovara da se bavi samo materijalnim stvarima, kako »ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta« te da je potrebno u svom srcu dati dovoljno prostora Božjoj riječi.
Pročitao je potom nekoliko redaka iz Poslanice Galaćanima, u kojima apostol Pavao nastupa
kao navjestitelj Božje riječi: »Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela.« Biskup je pozvao stipendiste da potaknuti navedenim Pavlovim riječima provjere kako su i jesu li slobodni. Ustvrdivši da se Apostol zauzima za slobodu kao istinu o našem postojanju, naglasio je da sloboda nije raditi što hoćemo, nego birati i raditi ono što nas kao ljude najviše potvrđuje u našem dostojanstvu. Sv. Pavao nas uvjerava da najveću slobodu ostvarujemo onda kad ljubimo, najprije Boga, a potom svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav je najveća sloboda, jer nas ona oslobađa od nas samih, a zarobljenost samima sobom najveća je nesloboda, ustvrdio je biskup. Kazao je još da se ta zarobljenost čovjeka samim sobom naziva narcisoidno stanje, individualizam, a u svom najtežem obliku – sebičnost, upozorivši kako možemo postati neslobodni, a da to niti ne primijetimo. Naprotiv, kad se trudimo oko toga da budemo prema drugima otvoreni, da druge razumijemo, poštujemo i da za druge živimo, to je ljubav prema bližnjima i u njoj je najveća čovjekova sloboda.
Osim naše vlastite sebičnosti, postoje i mnoge materijalne stvari koje nas mogu zarobiti, a koje nam zapravo i nisu nužne za naš život, kako se pokazalo tijekom pandemije Covida-19, ustvrdio je biskup. Naglasio je da je sloboda za drugoga, koja se naziva i ljubav, usko povezana sa slobodom od svih onih stvari koje nas zarobljavaju. Još im je rekao da sloboda nije nešto što smo mi ljudi izmisli, nego je ona Božja činjenica i njegov dar nama ljudima. Poželio im je da otkrivaju ljepotu svoga bića i smisao svoga postojanja upravo u dinamizmu slobode. Zahvalio im je što svojim studijem nastoje stjecati znanja koja su im potrebna za život, naglasivši kako je od toga mnogo važnije njihovo nastojanje da se oslobode od svega onoga što ih zarobljava. Podsjetio ih je kako je ljubav povezana s povjerenjem u drugoga, i da je to razlog zbog kojeg Isus od svojih učenika uvijek traži da vjeruju. Vjera je preduvjet da se u nama mogu ostvarivati čudesne 
stvari. Nevjera je okrenutost čovjeka prema sebi samome, nemoć duha, a vjera je oslobođenost od sebe samoga i okrenutost prema drugome. Stoga je biskup pozvao stipendiste da se ove korizme ohrabre imati povjerenja u Boga, te mu na taj način omoguće da ostvaruje velike stvari koje je s njima naumio. To je osobito važno u trenutnim okolnostima, da zbog pandemije Covida-19 ne bismo život sveli na neku malu i usku mjeru. Covid je vanjska okolnost o kojoj moramo voditi računa, ali ona ima posljedice za našu izvanjsku slobodu, dok se istinska sloboda ili zarobljenost odvija na razini našeg duha, srca i savjesti, te je potrebno o tome voditi računa, ustvrdio je biskup. Poručio im je da, dokle god Bog bude bio na obzoru njihova života, nikada neće doći u napast pomisliti kako su oni bića osuđena na neku malu i sitnu mjeru života, nego bića velike osobne i Božje šanse. Zahvalio je svima onima koji im omogućuju da žive svoju slobodu, a to je ponajprije ljubav i požrtvovnost njihovih roditelja. Zahvalio je Caritasu Požeške biskupije na čelu s ravnateljem Ivanom Popićem i tajnicom Katarinom Paulić, koji vode brigu o više projekata, među kojima je i projekt Zaklade za pomoć učenicima i studentima. Izrazio je uvjerenja da će im biti pruženo sve ono što im je prošle jeseni od Zaklade obećano i ugovorom zajamčeno, napomenuvši da je ovaj susret također prigoda provjeriti i eventualne poteškoće u vezi s time. Poželio im je ugodne trenutke u daljnjem programu ovog susreta, i zazvao na njih Božji blagoslov.
Potom je voditelj Zaklade Ivan Popić zahvalio biskupu na poticajnim riječima i ohrabrenjima te što unatoč smanjenim financijskim prihodima Požeške biskupije uzrokovanih pandemijom koronavirusa, ni ove školske i akademske godine nije izostala pomoć te Zaklada materijalno potpomaže oko 150 učenika i studenata. U ime stipendista biskupu Antunu je zahvalila studentica Tina Mandić rekavši: „Hvala Vam što i u okolnostima pandemije koronavirusa, dok se na svim razinama društva obustavljaju okupljanja, ponekad i radi pretjeranog straha, nije izostao korizmeni susret nas stipendista Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima. Vaše poticajne riječi koje ste nam uputili i novčana pomoć Požeške biskupije koju nam mjesečno upućuje preko svoje Zaklade svjedoče nam Vašu ljubav, brigu i zauzetost, a nadasve vjeru da mi mladi ljudi možemo doprinijeti boljitku našega hrvatskog društva. Hvala Vam što vjerujete u nas i potičete nas da izgradimo bolje, pravednije i poštenije društvo u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj. Pred nama su najsvetiji dani, sveto Trodnevlje i svetkovina Isusova uskrsnuća. U ime svih nas stipendista i naših roditelja čestitam Vam svetkovinu uskrsa sa željom da Isus Krist blagoslovi svaki Vaš životni korak, ispuni srce svakoga od nas i daruje nam svoj mir kako bismo i dalje zajedničkim snagama, Vašim i našim, bili graditelji Njegova kraljevstva u našoj Požeškoj biskupiji. I ne zaboravite: u našim ste molitvama. Hvala Vam i sretan i blagoslovljen Uskrs.“.
Uslijedilo je kratko izlaganje psihologinje iz Katoličke gimnazije u Požegi Nikoline Bodolović pod nazivom „Biti učenik/student u vrijeme pandemije koronavirusa“. Psihologinja je predstavila istraživanje provedeno među učenicima Katoličke gimnazije u Požegi s obzirom na njihove strahove i odnose na koje je utjecala trenutna pandemija te je ponudila konkretne načine suočavanja, modele prihvaćanja, osmišljavanja i način života u situaciji pandemije. Istaknula je i pozitivne strane pandemije i života u svojevrsnoj izoliranosti potaknuvši mlade da ne odustaju od rada na sebi, vlastitoj osobnosti, tjelesnoj, psihološkoj i duhovnoj dimenziji vlastite osobe. Pri koncu je voditelj Zaklade Popić zahvalio svim sudionicima, stipendistima i njihovim roditeljima, osobito mladim glazbenicima Lovri Tkalčecu i Franu Lisecu, na dolasku te im poželio sretne uskrsne blagdane i puno uspjeha u studijskim obvezama.
