Na blagdan Gospe od Suza, 31. kolovoza središnje večernje euharistijsko slavlje u Svetištu Gospe od Suza u Pleternici predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s četrdesetak svećenika i nekoliko desetaka tisuća hodočasnika.
Na početku homilije biskup je u ime hodočasnika pozdravio Josipa Aladrovića, ministra rada i socijalne skrbi, izaslanika premijera Andreja Plenkovića, saborske zastupnike, Antoniju Jozić, županicu Požeško-slavonske županije, sve nazočne gradonačelnike na čelu s gradonačelnicom grada Pleternice Marijom Šarić i načelnike općina. Kazao je kako mu je drago da su među čelnike naše javne uprave pridružene uvažene dame, koje otvaraju prostore novih nada. Pozdravio je također sudionike koji su se pridružili slavlju putem izravnog prijenosa Laudato televizije, platforme na web stranici Požeške biskupije i putem Radio Marije, istaknuvši kako se time ostvaruje veliko zajedništvo oko Marije, Isusove Majke. Biskup je potom kazao hodočasnicima da im naviještena Božja riječ i otajstvo koje slave pomažu razumjeti zašto rado dolaze u Marijina svetišta, i u koje ih dimenzije postojanja uključuje Isusova Majka ovdje u Pleternici, u Voćinu i u drugim njezinim svetištima. Podsjetio ih je kako u našoj Hrvatskoj domovini na različitim razinama ljudi pokušavaju pokrenuti dijalog o nekim pitanjima koja smatraju važnima za nas osobno, obiteljski i domovinski, i da u tim razgovorima ostajemo na razinama naših mogućnosti, sporazuma, a pokatkad još više naših nesporazuma. Dodao je da su mnogi naši razgovori i dijalozi neuspješni. Međutim, istaknuo je biskup, kako kao vjernici osjećamo da osobito u Marijinim svetištima postajemo sudionici razgovora i sporazuma koje je Bog pokrenuo s čovjekom odavna i koji još uvijek nisu završeni. Koliko li je uzbudljivo da u Hrvatskoj taj dijalog između Boga i čovjeka, osobito u marijanskim svetištima traje toliko dugo koliko i narod: trinaest stoljeća narod i trinaest stoljeća Bog koji ga prati na njegovu putu. Trinaest je to stoljeća naše vjernosti Bogu u njegovoj Crkvi Katoličkoj i naše vjernosti Isusovoj Majci, baš po njezinu uzoru i modelu dijaloga s Bogom. Znam da ste u svojim srcima i dušama već duboko ušli u taj razgovor. Podsjetiti bih samo želio da je naviještena Božja Riječ ona ista koju je Isusova Majka voljela, kojoj je posvetila svu svoju nutarnju pozornost, od koje je željela živjeti i biti joj poslušna, te nam je ona i radi toga draga i važna, ustvrdio je biskup.
Razlažući naviještenu Božju Riječ u prvom čitanju iz Knjige mudrih izreka, biskup je spomenuo kako je netko već možda pomislio da je ona svojevrsni neaktualni ostatak iz nekog pradavnog doba, jer starozavjetni pisac njome potiče svoga sina da čuva zapovijedi oca svoga i da ne odbacuje nauka matere svoje, uvjeravajući ga slikovitim govorom uobičajenim za Židova: »Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života«. Biskup je naglasio kako u tim drevnim riječima postoji božanska istina, a ta je da je u njima progovorio otac koji voli svoga sina, i da ljubav nikad i nigdje, pa ni u Hrvatskoj, ne može biti nešto zaostalo. Kad otac sinu kojeg voli kaže: “Slijedi i čuvaj očeve zapovijedi“, on želi da njegov sin bude zahvaćen onom očevom ljubavlju kojom je ugledao ovaj svijet, i da ne živi od nečega drugoga, nego od te iste ljubavi koja je progovorila u ocu. Sin je onoliko sin, koliko je poslušan očevoj ljubavi, ustvrdio je biskup.
Podsjetio je hodočasnike da se nalazimo u godini koju je papa Franjo proglasio Godinom obitelji, prigodom pete obljetnice postsinodalne Apostolske pobudnice „Amoris laetitia – Radost ljubavi“, u kojoj Sveti Otac sažima ono što je biskupska sinoda u Rimu 2014. i 2015. godine raspravljala o braku i obitelji, ne s nekih naših ljudskih, nego s Božjih polazišta. Ustvrdio je da brak i obitelj nisu stvarnosti koje smo smislili mi ljudi, nego Božja datost, naumljena davno prije nas, i to zato da se u njima čovjek očovječuje dokle god ga bude ovdje na zemlji. Pozvao je hodočasnike da u svojim promišljanjima o braku i obitelj uvijek polaze sa spomenutih Božjih stajališta, njegujući odnose ljubavi među supružnicima i članovima obitelji onakvima kakvima ih je zamislio Bog.
Biskup je istaknuo kako je ljubav izazov, jer niti ona nije naš proizvod, nije nešto površno o čem se može razgovarati s podsmjehom, nije sebičnost u dvoje u službi nečijeg interesa, nego je ona uvijek dubina, snaga, nedokučivost i neponovljivost – božanska stvarnost prisutna u nama kao uvijek ista, a istovremeno neponovljivo nova, iskustveno življena u sebedarju i žrtvi za drugoga. Ustvrdio je da u Marijinim svetištima trajno odzvanja ta Božja istina o nama, i da Marija najviše voli kad ona dopre do srdaca malih i jednostavnih ljudi kakva je i ona sama bila. Koje li radosti što u Hrvatskoj ne završava sve u onim razgovorima i dijalozima koje vode gubitnici, nego u vašim razgovorima s Bogom i Božjim razgovorima s vama, koji se odvijaju u vašim jednostavnim srcima, i po kojima Bog u vama ostvaruje svoj naum, poručio je biskup sudionicima slavlja. Zahvalio je Bogu za to čudesno hrvatsko događanje i za te pobjede.
Biskup je zatim ustvrdio kako se u današnjem naviještenom evanđeoskom prizoru gdje pod križem Isusovim stoji njegova majka Marija i učenik kojega je ljubio, ostvarila ona poslušnost ljubavi na koju je starozavjetni pisac u prvom čitanju poticao svoga sina. Sin Očev odvjeka čovjekom postao, poslušan do kraja, do u smrt na križu, kako veli sv. Pavao u Poslanici Filipljanima, svojom poslušnošću ljubavi i predanja sebe do kraja, do u smrt, unio je Božju moć u našu ljudsku nemoć, u naše umiranje. S njime je pod križem i Marija poput njega poslušna, do kraja vjerna Božjem naumu, supatnica sa svojim sinom. Kakvog li dubokog otajstva patnje i trpljenja zbog poslušnosti Ocu do kraja, do u smrt, ustvrdio je biskup. Kazao je da si pred svetopisamskim tekstovima o patnji i trpljenju uvijek postavlja pitanje zašto Bog nije pronašao neki lakši put kojim bi izliječio našu ranjenost zlom, prolaznošću i smrću, negoli je to muka i smrt njegova Sina. Biskup je posvjedočio da ne zna drugog odgovora na to pitanje, nego da je Božja ljubav takva – patnja zbog nas i za nas u Isusovoj muci na križu, i da je križ Isusov naša utjeha, nada i snaga. Marija nas u svojim svetištima podsjeća na veličinu ljubavi koja se ostvarila patnjom i poslušnošću njezina Sina Isusa Krista i njezinom patnjom, te nas poziva da pod Isusovim križem prebiremo naše vlastite križeve i u njima pronalazimo smisao, svjetlo i snagu i već ovdje na zemlji postanemo dionici Isusovih pobjeda koje su nam zajamčene njegovom mukom i smrću, istaknuo je biskup. Zahvalio je hodočasnicima što u Marijinim svetištima vode takav razgovor s Bogom u kojem sve spomenute otajstvene dimenzije dolaze do izražaja, a oni ih prihvaćaju svojom vjerom. Ispripovjedio im je kako mu je jedan njegov poznanik koji nije bio vjernik rekao na bolesničkom krevetu nazirući smrt da bi bio jako zahvalan kad bi mogao imati vjeru u kojoj bi prepoznao duboke dimenzije onoga što će se smrću u njemu i s njime dogoditi. Ustvrdivši kako u tom razgovoru nisu došli do konačnog odgovora, ali su naslutili istinitost između ostalog i toga kako oni naši ljudski razgovori koje vodimo na političkoj, gospodarskoj i svim drugim razinama imaju smisla samo ukoliko ih povezujemo s onim dijalogom koji je Bog uspostavio s nama u Isusu Kristu, u kojem naziremo dimenzije punine, konačnosti i smisla našega ljudskog postojanja. Kad razumijemo da se u nama malim i jednostavnim ljudima događa i ostvaruje u Hrvatskoj to Božje djelo, tada počinjemo cijeniti najjednostavnije ljude patnike kojima se želimo približiti da bismo u njihovim patnjama prepoznali otajstvo Isusove patnje i pobjede nad smrću, naglasio je biskup.
Još je kazao da je Bog Otac u otajstvo Isusove poslušnosti do kraja, do u smrt – dok je Isus pod križem svojoj Majci za sina dao svoga ljubljenog učenika, a nju dao učeniku za majku – na svoj način uključio i sabrao sve one koji će s Marijom Isusovom Majkom biti njegovi učenici tijekom cijele povijesti već dvije tisuće godine, i da se to zajedništvo sabiranja učenika oko Marije pod Isusovim križem zove Isusova Crkva. Napomenuo je da o tom zajedništvu progovara apostol Ivan u ulomku današnjeg drugog čitanja iz Knjige Otkrivenja, kad kaže da je vidio »novo nebo i novu zemlju«. Ustvrdio je da su naša marijanska svetišta mjesta i prostori u kojima se na poseban način vjerom gleda i „vidi“ Božji naum o nama u Isusu Kristu, u nas ulazi moć njegove ljubavi po onoj čistoći koju milosrđem Božjim postižemo u ispovjedaonici, i koju po Božjoj riječi i svetoj pričesti primamo u svoje srce. Marija je prva učenica u Crkvi Isusovoj, u kojoj prepoznajemo što će biti od njegove Crkve i nas u njoj. Crkva prolazi kroz nevolje i muke ovoga prolaznog svijeta, nošena Isusovom snagom, svjetlom njegove riječi, moću njegove ljubavi s križa i njegovom uskrsnom pobjedom u Duhu Svetom, kojim on neprestano ispunja svoju Crkvu. Nju apostol Ivan u spomenutom viđenju prikazuje slikom Svetog grada, novog Jeruzalema, koji silazi s neba od Boga, koji će s njima prebivati i koji će im otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti. Kakvog li božanskog projekta o nauma! Ne treba za njega ići u Europu niti u njezine fondove, niti na neke druge strane, nego u fondove Isusove milosti, koja neprestano živi u Crkvi, i služenjem svećenika postaje dio vas i vi dio njezin, poručio je biskup hodočasnicima. Ustvrdio je da je to razlog zbog kojeg se okupljaju na ovakva hodočašća i osjećaju se dobro, ali i redovito na svete mise, osobito nedjeljom u svojim župama. To je hrvatska snaga, Božja snaga u vama! To je Božja pobjeda u nama! Radujmo se toj Božjoj pobjedi i ne dopustimo da nas netko svojim negativnim govorom o svemu i svakome pomuti te ne vidimo „novo nebo i novu zemlju“. Hajdemo, braćo i sestre, poglede srca očistiti, vjerom se učvrstiti, nadama se osnažiti, i ljubavlju se ispuniti, zaključio je biskup. Zamolio je Mariju Isusovu Majku, Gospu od Suza da pomogne svojim zagovorom da tako bude.
