U predvečerje 30. obljetnice ubojstva 24 civila iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, 3. rujna 2021. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje za spomenute stradalnike u crkvi sv. Terezije Avilske u Mikleušu, filijali Župe Uznesenja BDM u Novoj Bukovici, nedaleko spomenutih mjesta stradanja. S biskupom su za oltarom bili Dejan Ilić, mjesni župnik, Vladimir Škrinjarić, župnik u Podravskoj Moslavini i arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata te svećenici Slatinskog dekanata na čelu sa slatinskim župnikom i dekanom Draganom Hrgićem. Na početku slavlja biskupa Antuna pozdravio je župnik Ilić, zahvalivši mu što je pohodio Župu Uznesenja BDM u Novoj Bukovici u prigodi obljetnice stradanja njezinih župljana,
Uvodeći u misno slavlje, biskup je zahvalio župniku na riječima dobrodošlice, te je pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, napose rodbinu poginulih nedužnih civila prije trideset godina rekao da je njihovo zajedništvo u vjeri, nadi i ljubavi osobito znakovito oko oltara na kojem Isus Krist snagom Duha Svetoga obnavlja svoju žrtvu ljubavi s križa kojom je pobijedio smrt. Kazao je kako se na najbolji način spominjemo naših poginulih kad ih povjerimo Isusu Kristu i njegovoj žrtvi ljubavi, da i oni u njegovoj pobjedi budu pobjednici. To je naš vjernički pristup teškom i mučnom događaju ubojstva nedužnih ljudi čiji smisao možemo pronaći jedino u vjeri, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da se pokaju za sve ono što ih odveć veže za prolaznost i smrtnost, kako bi mogli dostojno slaviti sveta otajstava na spomen naših poginulih.
U homiliji biskup je istaknuo kako je prigoda koje se spominjemo teška i da će ovih dana u Četekovcu, Čojlugu i Balincima biti izrečeno puno nemoćnih ljudskih riječi, jer mi pred činjenicom zla, mržnje i ubojstva nemamo vlastitih rješenja. Ostaje nam neshvatljivo kako je moguće da netko uopće dođe na pomisao da ubije drugog čovjeka, ustvrdio je biskup. Kazao je da smo se okupili na ovo misno slavlje kako bismo poslušali moćnu Božju riječ, i pred našom nemoćnom situacijom pokušali razabrati što možemo razumjeti polazeći od nje, te učiniti sve da spomen na poginule ne ostane čin naše nemoći, nego da ga promotrimo u svjetlu Božje riječi.
Razlažući evanđeoski ulomak u kojem Isus raspravlja o postu s farizejima i pismoznancima, skupinom ljudi koja nikada nije bila dobronamjerna prema njemu, nego ga je uvijek vrebala za riječ i djelo zbog kojeg bi ga mogla pred svijetom optužiti da je u krivu i na taj mu način staviti u pitanje vjerodostojnost. Na njihov prigovor zašto njegovi učenici ne poste a drugi poste, Isus odgovara jakim argumentom, navodeći kako bi bilo pogrješno da uzvanici na svadbi poste dok je zaručnik s njima. Podsjetivši da se ljudi postom nastoje osloboditi svoje privezanosti za zemlju i ovisnosti o jelu, biti slobodni za Boga, biskup je ustvrdio da se vjerom u zaručnika Isusa Krista izravno dolazi do Boga i ulazi u zajedništvo života s njime, više negoli bilo kojim ljudskim nastojanjem, uključujući i post. Stoga se ljudi svojom što dubljom i čvršćom vjerom trebaju privezati za Isusa Krista i ući u zajedništvo života s njime, jer nam je Bog u njemu objavio „sve“, kako nas uvjerava sv. Pavao u ulomku prvog čitanja iz Poslanice Kološanima.
Nastavljajući razlagati drugi dio evanđeoskog ulomka u kojem Isus govori o potrebi da se na staro platno ne stavlja nova zakrpa niti novo vino ulijeva u nove mješine, biskup je ustvrdio kako je Isus Krist svojim utjelovljenjem, mukom smrću i uskrsnućem najveća novost te da ga je potrebno primiti ne u starosti grijeha, nego u novosti obraćenja. Pozvao je sudionike slavlja da spomen na naše poginule ne pretvore u prišivanje novoga platna na staru krpu ili u lijevanje novoga vina u stare mješine. Pojasnio je da se to događa kad svaki novi godišnji spomen na njihovo ubojstvo prepričavamo na stari način, kad zavedeni zlom probuđenim osvetničkim mislima i mržnjom u srcu nastupamo prema zločincima te i sami postajemo žrtve počinjenog zla. Potrebno je naše poginule smjestiti u novost Isusa Krista, o kojoj sv. Pavao tako oduševljeno govorio u spomenutom ulomku, veličanstvenom himnu na početku Poslanica Kološanima. Vidljivi čovjek Isus Krist „slika je Boga nevidljivoga“, u kojem je prisutna Božja nevidljivost u svojoj cjelovitosti. On je vječna Očeva riječ po kojoj je stvoreno sve vidljivo i nevidljivo na nebu i na zemlji, i čovjek kao biće oduvijek smišljeno i u punini ostvareno u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista.
Biskup je istaknuo kako nam Apostol navedenim svjedočanstvom vjere doziva u svijest da je čovjek Božji naum, njegovo stvorenje te mu je vrijednost neizmjerna, a prava nedodirljiva. Stoga onaj tko ubija čovjeka, prezire samoga Boga koji ga je pozvao u život. Dodao je da i slučaju da smo mi svoja vlastita tvorevina, trebali bismo imati poštovanje jedni prema drugima, a kamoli zbog toga što smo u postojanje pozvani Božjom moćnom stvoriteljskom riječju. Ta svijest o dostojanstvu i nepovredivosti ljudskog života je izvorno i dubinski kršćanska, i s pravom se trebamo zapitati kako to da smo na ovim prostorima imali one koji su sebe nazivali kršćanima, a poigravali se tuđim životom, kazao je biskup. Pojasnio je da pri tom ne misli samo na kršćane nekatolike koji su ubijali u ratu, jer postoje ubojstva i s hrvatske strane u različitim situacijama i prigodama, počevši od onog ubojstva koje zovemo abortus, pa sve do raznih drugih ubojstava koja očituju da neki ne vjeruju istinski Bogu i njegovoj božanskoj objavljenoj istini da smo kao njegova stvorenja nedodirljivi. Pozvao je sudionike slavlja neka pred tom činjenicom nepoštivanja ljudskog života zamole Boga da oprosti svima nama, uključujući i one koji su prije 30 godina ubijali nedužne ljude.
Ponirući u smisao drugog dijela spomenutog himna, u kojem sv. Pavao tumači tko je Isus Krist, biskup je ustvrdio da Isus Krist, osim što je Riječ Božja po kojoj je sve stvoreno, jest i prvorođenac od mrtvih, u kojem je Bog nastanio svu puninu, i čijom je krvlju prolivenom na križu uspostavio mir među ljudima, izmirivši sve na nebu i na zemlji. Isusova pobjeda nad smrću u uskrsnuću nije osvetnička pobjeda nad onima koji su ga nepravedno osudili i oduzeli mu život na najsramotniji način. Uzdignut na križ Isus ljubavlju jačom od smrti, praštanjem i milosrđem raskida okove zla u kojima se nalaze zločinci, pomiruje ih s njihovim žrtvama, kao i sve one koji su u svojoj ranjenosti zlom zaratili s Bogom i jedni s drugima. Pred zlom što ga je čovjek učinio Bog ne stoji nemoćan, nego sve do danas svojim praštanjem i milosrđem nastupa moćno i pobjednički u Isusu Kristu. Biskup je pozvao sudionike slavlja da mole od Boga duhovnu moć kojom bi svakog dana bili sposobni na zlo koje im je netko počinio uzvratiti praštanjem i milosrđem, ponašati se kao Bog u Isusu Kristu, i na taj način ulijevati novo vino u nove mješine. Postupajući tako dajemo spomenu ubojstva naše braće i sestara prije trideset godina pravi smisao. Izrazio je uvjerenje da je svatko od nazočnih takva raspoloženja da vjernički razumije kako nam Bog svima vraća dostojanstvo u situacijama u kojima se mi međusobno ponižavamo i jedni drugima oduzimamo život, pozvavši ih da praštanjem i milosrđem budu veliki „kao Otac naš nebeski“. Zahvalio je Isusu Kristu što je i danas među nama prisutan kao uskrsli Gospodin, povjerivši mu naše sumnje i nemoći, ranjenost i grješnost i zamolivši ga da nam pomogne s njime uvijek biti veliki u praštanju i milosrđu, te se tako u čistoći pamćenja spominjati svih onih koje je zlo ponizilo i oduzelo im život.
Na koncu svete mise biskup je rodbini i prijateljima nedužno stradalih civila i svima drugima nazočnima poručio da smo ovim slavljem željeli vjernički i molitveno obnoviti uspomenu na one koji su dali svoje živote za našu slobodu i dostojanstvo. Zahvalio je prisutnima što su svojim sudjelovanjem na svetoj misi iskazali pažnju našim poginulima na taj način da su ih povjerili Isusu Kristu i njegovoj pobjedničkoj ljubavi. Zahvalio je svećenicima na čelu s arhiđakonom i dekanom, pjevačima, načelniku Općine i predsjedniku Općinskog vijeća. Zahvalio je konačno Bogu što nas nikad ne napušta, i što je trajno svjetlo u mraku našeg života.
