Na Misijsku nedjelju, 24. listopada 2021. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu bl. Ivana Merza u Slatini i krstio četvero djece iz tri obitelji: Klaru, deseto dijete Pavla i Manuele Jaković; Josipa, četvrto dijete Božidara i Katarine Jaković, te Bornu i Dinu, drugo i treće dijete Davora i Katarine Pleša.
U homiliji biskup je kazao kako se često na Hrvatskoj televiziji prije dnevnika pojavi reklama za najbolje stručnjake u Hrvatskoj i inozemstvu koji se bave liječenjem ljudskog vida. Spomenuo je kako u današnjem evanđelju i prvom čitanju susrećemo samoga Boga koji se zanima vidimo li dobro. U evanđeoskom ulomku Isus u Jerihonu vraća vid slijepcu Bartimeju sinu Timejevu da bi i njega i sve očevice događaja potaknuo da shvate kako je vid srca važniji od fizičkog. Citirajući Maloga princa da se srcem najbolje vidi, biskup je pozvao okupljene da provjere kakav im je vid i kakvog liječnika trebaju. Ustvrdio je da s jedne strane očni organ može biti najzdraviji, ali ako nema svjetla oko ne vidi. Tama je zastrašujuća jer nema svjetla da bi se moglo vidjeti. S druge pak strane, čovjek može imati dovoljno svjetla, ali ako nema zdrav očni organ, svjetlo mu ne omogućuje vidjeti. Potrebno je jedno i drugo, kazao je biskup. Dodao je da nam evanđelist nije do kraja ispričao kakvog je oka bio Bartimej upravo zato kako bismo mi – čuvši danas navedeno evanđelje – provjerili ono što je on smatrao bitnim za naš vid. Nije prvenstveno pitanje kakav nam je fizički vid, nego jesmo li slijepi u savjesti, srcu, našoj nutrini. Istaknuo je kako postoji svjetlo za fizičke oči, ali i svjetlo za naše srce. Pitajući se koje je to svjetlo najbolje kojim trebamo osvijetliti svoje srce da njime dobro vidimo, biskup je ustvrdio kako već dvije tisuće godina nema boljeg svjetla za našu nutrinu od Isusa Krista. U svojoj božanskoj svijesti on je sama sebe nazvao svjetlom svijeta. Svojim fizičkim očima vidimo ograničeno, a srce obasjano njegovim svjetlom vidi do neba, do vječnosti. Zbog toga oni koji u Hrvatskoj ne računaju s Isusom Kristom skraćuju naš pogled na privid i prolaznost. Biskup je upozorio na činjenicu da slijepac Bartimej iz današnjeg evanđelja, potaknut Božjim Duhom zna da upravo od Isusa a ne od nekih drugih prolaznika može zatražiti da progleda. Vjera kao dar Božji koju je Isus pohvalio bila je sposobnost njegova srca koja ga je dovela do Isusa Krista, do istinskog svjetla svijeta. On je zasjao kao puno i najmoćnije svjetlo na križu kad je sebe predao za nas, do kraja, do u smrt. Tom ljubavlju upalio je svjetlo u najvećem mraku, u samoj smrti. U to nas uvjerava pisac Poslanice Hebrejima u današnjem ulomku, uspoređujući Isusa s velikim svećenikom koji je prinio žrtvu samoga sebe za naše grijehe. Biskup je podsjetio kako se u nama gomila mrak u srcu po ranjenosti negativnošću i zlom. Navedeni mrak ne može nitko drugi prosvijetliti osim Isusa Krista koji je posvjedočio da je jači od njega, pobijedivši tamu i same smrti. Biskup je kazao kako u krštenju postajemo dionici Isusove smrti i uskrsnuća, te se ono od davnine nazivalo prosvjetljenjem. U krštenju, naime, Isus prihvaća naša izranjena srca i savjesti i liječi ljubavlju svoga križa, uvodi u slobodu koju je ostvario svojim uskrsnućem. Zahvaljujući tom njegovu zahvatu u snazi Duha nismo ostali slijepci niti u mraku, nego smo ustali na svjetlo novoga života, njegove pobjede nad smrću. Dodao je kako valja s posebnom brižnošću upamtiti Isusovu primjedbu upućenu Bartimeju nakon što je progledao: „Idi – vjera te tvoja spasila“, istaknuvši da smo i mi vjerom progledali u krštenju i postali dionici njegova „idite“.
Biskup je spomenuo kako danas na misijsku nedjelju valja promisliti što se događa s našim krsnim „idite“, s poslanjem da budemo svjedoci svjetla i navjestitelji Isusa Krista. Pozvao je nazočne da provjere je li taj Isusov „idite“ u njima oslabio, istaknuvši kako je on u roditeljima krštenika očitovao osobitu snagu po njihovu višekratnom opredjeljenju za život, i po deseti puta. Kad sebičnost postane mjera djelovanja, tada mnogi ljudi ne žele biti suradnici s Bogom u rađanju novog života, kazao je biskup. No, iskustvo nam kaže da se kroz založenost za vrijednosti, kroz ljubav koja se žrtvuje za potomstvo živi vlastiti smisao. Uložiti sebe u žrtvu ljubavi, znači biti poput Isusa donositelj života. Ustvrdio je da u Hrvatsku treba uložiti ono što će omogućiti njezin materijalni napredak, ali on ima smisao tek ako je popraćen bračnim zalaganjem sebe za novi život, za potomstvo. Zamolio je stoga Gospodina da nam podari svoje svjetlo u srcima i savjestima kako bismo dobro vidjeli i mudro se opredijelili tako da svoje živote založimo za Boga i čovjeka.
Još je biskup podsjetio kako kad govorimo o misijama mislimo prvenstveno na zemlje do kojih svjetlo evanđelja još nije doprlo. No, istaknuo je kako je potrebno opredijeliti se za svjedočenje Isusa Krista u vlastitoj obitelji i društvu, da tek iz tog žara možemo podržati one koji naviještaju evanđelje u dalekom svijetu. Kazao je da osim milostinje koja je danas namijenjena za misije treba još više moliti i duhovno podupirati navjestitelje evanđelje u misijama, da njihovim djelovanjem Isus Krist postane svjetlo života mnogih koji ga još ne poznaju. Biskup je dodao kako je potrebno moliti i za one u Hrvatskoj koji na različite načine očituju sljepoću savjesti s obzirom na život, te su neki spremni među ostalim ubiti i začeto novo ljudsko biće u majčinoj utrobi. Završio je homiliju moleći Gospodina da poput Bartimeja progledamo u njegovu svjetlu.
